lindolina

Bili Split

2012-02-05T19:44:00.009+01:00

Snig je definitivno zaludio Splićane! Slušala san vijesti da će snig doć i do Splita, al mislila sam "neš ti, biće ka i prije. past će par centi, začas se otopit i amo se lipo klizat." ALI!!! Kad san se probudila u petak ujutro, odnosno kad me je moj dragi muž probudio i odvuka do vrata... Dok san se uspila razbudit, dok san uspila naćorit da vidin šta je to vani - nisam mogla virovat! Zar je ovoliko sniga palo??!!! I još uvik pada? Vani je zavijalo, puvalo u svih šesnajst. Kad se malo smirilo išla san sa kolegicama pješke na posao, a moj dragi muž nam je bio pratnja i zabavljač. "Jesmo li tili u Evropu? Pa eto nas!" - jedna od njegovih izjava. Kako su ulice bile puste. Nigdi auta, nigdi gradskog prijevoza. Tek bi tu i tamo vidili pješake. Ono što je najbolje nitko nije ni hoda di je treba hodat. Svi su po cesti išli. Nas 3 smo konačno stigle do posla, a dragi je produžio dalje u grad malo fotografirat. Na poslu jedva da smo nešto napravili. Glavna tema je bio snig - to se podrazumijeva jel, svako malo smo gledale kroz prozor, itd itd. Snig je nastavio dalje padat.Ispod moje firme se nalazi OTP banka i jedna baba je očito morala hitno u banku kad se čak po onom ludom vrimenu dovukla. A mislim ono.... :))
U subotu san napravila đir do grada. Ljudi su se gađali grudama sniga. Koga pogodu dobro pogodu. Ha! A ko je kriv nama koji se ne gađamo i koji smo se našli na krivo (ili možda) pravo misto. Neki su se sanjkali, neki su se skijali. Da, skijali. Sad se vi iz Zagreba, Slavonije, općenito iz kontinentalnog dila možete smijat, al kao što sam na početku posta napisala - snig je definitivno zaludio Splićane. A moram se pohvalit da sam savladala umijeće klizanja. Nisam pala, ne još, al tu i tamo se malo kližem kad mi se "pruži" prilika.
Danas je dan bio savršen! Lipi, sunčan dan. Jedino što je kvarilo taj dan to je bilo jedno oooogrrrooomnnnoooooooo gradsko klizalište tako da ko se nije čuva završija bi na guzici ili ne daj Bože na nosu. Svit je izaša napravit đir, ali i da se u čišćenje svojih auta, parkinga, puta isprid portuna itd.
Da vam ne blebećem dalje, evo vam malo fotografija made by moj muž! Samo su vam 2 fotografije moje a to je od famoznog Marulića i crne sidalice u kolažu. Kolaži su made by ja. Samo sam ih složila da se razumimo. Za glavnog fotografa znate ko je. Još jednom - made by moj muž! Ha! Puse iz bilog Splita!

Za posilku....

2012-01-04T22:53:00.003+01:00

Jedna kolegica, posilka, odnosno piturka me iznenadila ovo lito sa predivnim paketom. Prid Božić je došao red na mene da je iznenadim...

Majušni vijenac na koji sam morala stavit ovu jabučicu...

Slične anđele ste, virujem, već vidili...

Za ovu salvetu vam samo mogu reć da mi je jako draga...

Sat od das mase

2012-01-02T17:17:00.004+01:00

Odmah na početku vam želim sve najbolje za Božić i Novu godinu! Nadam se da ste se lipo proveli, najeli, napili. Kod mene je uglavnom bilo mirno. Osim laganih priprema za Božić i Novu, obavljale su se i pripreme za mamin rođendan. Prije 2 god. poklonila sam joj sat koji je nažalost pao i razlomio se na nekoliko komada. Ovaj put sam joj odlučila napravit malo drugačiji sat, zahvaljujući Edi koja me odmah "zarazila" dok sam vidila fotografije. Dugo mi su mi te slike bile u glavi i tek prije 2 tjedna sam počela malo pomalo radit oko tog sata. Nevjerojatno koliko sam se zadubila u modelaciju, koliko sam uživala u tome, koliko me smiruje. Prva faza je bila, ajmo reć, najlakša. Druga faza (sušenje) me pomalo iritirala. Znate kako je kad nešto radite, nestrpljivi ste, jedva čekate da vidite kako će sve na kraju ispast. Kad se konačno osušilo, po Edinim uputama sam stavila sat u pećnici da se fiksira, malo pobrusila rubove i bojanje je moglo počet. Malo akrilne boje, malo bitumena, kontur paste, malo laka, satni mehanizam i ispalo je ovo (Eda, jesam li položila test?):

Maminu reakciju valjda znate? :)

Budimpešta - drugi dio

2011-12-19T14:00:00.001+01:00

Koliko puta ste čuli o Parlamentu? Vidili ga na tv-u? Da li ste kad pomislili "Da mi je to viditi izbliza!"? Kad smo već bili u Budimpešti bila bi prava sramota da nismo išli do Parlamenta. Nekako sam jedva dočekala da ga vidim, da uđem unutra, da razgledam.

Kad smo došli blizu, jednostavno smo bili toliko oduševljeni. Ljudi moji, da mi je bilo vidit svaki detalj izvana, proučit svaki detalj. Nisam znala na koju stranu bi prvo išla.

Kad se dođe do Parlamenta ne može mu se prići kako oćete. Naime, na drugoj strani, di smo mi bili, nalazi se parking za zaposlenike, zastupnike... Sve je ograđeno stupićima i vani se nalazi nekoliko stražara. Naravno, postavljene su i nadzorne kamere. Vani je postavljena jedna tabla za turiste sa rasporedom kada se može razgledavati. Ura razgledavanja ovisi o tome koji jezik govorite. Npr. za englesko govorno područje imate određene 3 ure: 10, 12 i 14 sati, koliko se sićam. Za talijansko govorno područje su određene druge ure, za njemačko treće itd. Svakako, na tabli piše raspored za 4 ili 5 govornih područja pa sad vi možete odabrat kada ćete ići. Karte ne možete kupit bilo kada nego se morate obratit stražaru, reć mu što želite i u koju uru želite razgledat Parlament. On vam kaže kad ćete moć kupit kartu ili ako se može odmah, pustit će vas i uputit vas na neka vrata koja su označena rimskim brojevima. Sa sobom obavezno morate nosit putovnicu jer vam bez toga neće prodat karte. Ako vas u grupi ima 10 samo jedna ili 2 osobe mogu ić kupit karte za sve s tim da ta jedna ili dvi osobe mora sa sobom ponit svih 10 putovnica. Dakle, kada se dođe u prostoriju di se prodaju karte, kažete želim toliko i toliko karata, žena vas pita odakle ste i da joj pokažete putovnicu. Nakon toga vam da kartu i vi joj naravno platite. Karta za jednu osobu dođe 3 400 forinti. Nakon toga se morate vratit nazad, prema stražaru i čekat dok ne dođe vodič. Nas je bilo možda 30-tak. Vodič nam je odmah na početku reka da ćemo proći kontrolu, da izvadimo sve metalne predmete i stavimo u košaru koja će proć kroz onu "kućicu" na pokretnu traku. Morali smo proć kroz ono čudo koje vam bibiće ako imate nešto metalno. Mene su vratili 2 puta nazad zbog mog kaiša koji je uzrokova sviranje i mobitela koji mi je osta u džepu. Uglavno, svi smo prošli kontrolu i razgledavanje je moglo počet. Vodiča baš i nisam slušala jer sam bila pod dojmom već na samom početku tako da ću vam samo slike pokazat, bez nekog piskaranja.

Od onog početnog oduševljenja, na kraju sam doživila pravo razočarenje. Za cijenu od 3 400 forinti (negdi oko 11€) i s obzorim koliki je Parlament, čovik bi očekiva da će razgledavanje trajat najmanje uru i po vrimena. Naše razgledavanje je trajalo točno 40 minuta. Prvo nisam bila ni svjesna da smo već gotovi. Kad sam se konačno "probudila", dobro čula vodiča "Goodbye!" i pogledala na sat nisam mogla virovat. Već gotovo??!!! Uf! Baš sam bila ljuta.

Budimpešta - prvi dio

2011-12-18T20:45:00.014+01:00

Sutra će biti misec dana da sam u braku, ali imam osjećaj ko da sam se jučer udala. Ma vrime mi brzo prolazi odnosno prebrzo tako da ponekad imam osjećaj da ne stignem sve napravit. Nastojim se pomalo vratit bloganju. Stvarno me predugo nije bilo, ali razlozi su itekako bili opravdani. Jednostavno se dosta toga dogodilo, neke stvari su se okrenule (u pozitivnom smislu) i nisam rekla "keks" već je Božić prid vratima. Želim vam pisat o Budimpešti, gradu u kojem sam bila sa svojim dragim na bračno putovanje. Iskreno, želja nam je bila da idemo u Prag, ali ispalo je ovako kako je ispalo i nije nam žao. Prag je zasada na listi želja za koju se nadam da ćemo je u skoroj budućnosti ostvarit.
Za Budimpeštu smo krenuli vlakom iz Splita, večer nakon pira. Naravno, išla sam sa lipom upalom mišića, jedva sam mogla hodat i bila sam "naoružana" sa lekadolima. U vlaku je bila prava sauna. Kao može se regulirat grijanje u kupeu, al ništa od toga. Vrtija ti livo ili desno grijanje radi turbo. Nije bilo druge, morali smo s vrimena na vrime otvarat prozor da bi malo udahnuli svježeg zraka. U Zagreb smo stigli oko 6 ipo ujutro, a za Budimpeštu je treba krenut u 9:55. Ništa, lipo smo stavili torbe u ormarić i najranije ujutro smo napravili đir do Jelačića. Trebam li spominjat koja je razlika bila u temperaturi? U Splitu je bilo stvarno ugodno, a u Zagrebu brrrrrrrrr. Kad su se otvorili dućani u 8 uri, dragi i ja smo ušli u knjižari s namjerom da pogledamo ima li koja knjiga o Budimpešti. Istina, mogli smo u Splitu pogledat ali nismo se toga uopće sitili. Dok je dragi gleda knjigu o Budimpešti moj pogled je odluta na hrpu knjiga, povijesne romane, baš ono što ja volim. Nisam mogla odolit. Cijene su bile pristupačne pa sam odmah zgrabila 2 knjige: Gospa od sedam brežuljaka i Žena zmija. Kad smo se "naoružali" sa knjigama, uputili smo se prema željezničkom kolodvoru. 9:55, vlak je krenuo za Budimpeštu. Ala veselja! Uzbuđenje je raslo, gledali smo okolo ko mala dica kao da smo htili zapamtit svaki trenutak. Kad smo došli na mađarsku granicu i kad sam vidila što je to, kakav je taj tzv.kolodvor, sitila sam se filmova o drugom svjetskom ratu. Mislim da vam je sve jasno, da ne moram ništa posebno pisat. Da vam sad ne filozofiram nešto posebno o putovanju vlakom, reći ću vam da smo u Budimpešti stigli za nekih 6 sati. Zadnja stanica je bio kolodvor Deli (inače, u Budimpešti su 3 želj.kolodvora), lipo smo se iskrcali, išli kud i svi drugi i.... Što sad? Vidila sam da vozi crveni metro (ima još plavi i žuti), ali nisam znala do koje stanice trebamo ići. Ko pravi turisti smo gledali na njihovu kartu isprid ulaza u metro di je sve lipo označeno, sve stanice. Ulica u kojoj se nalazio naš hotel zvala se Kosshut Lajos utca odnosno ulica kako mi kažemo jel. Na karti je pisalo Kossuth Lajos ter i srića da sam prije puta pročitala da ter znači trg, inače bi se mi lipo ukrcali u metro i vozili do trga. U međuvrimenu nam je prišla jedna simpatična žena, starije dobi - jeans hlače, jakna od samta, marama na cvjetiće oko glave, cvike za vid sa debelim srebrnim plastičnim okvirom, stara torbica Samsonite i iznošene smeđe cipele. Svojim izgledom me podsjećala na učiteljicu. I znate što? Zbilja je učiteljica, predaje engleski. Obratila nam se na engleski, pitala nas je da li nam može pomoć. Naravno, svaka pomoć je dobro došla. Objasnili smo joj di idemo i u kojoj ulici je naš hotel. Na karti nam je pokazala di se trebamo iskrcat, objasnila nam je di sve možemo kupit karte za metro. Otišla je sa nama do kioska, tražila je 2 karte za mene i dragog. Nakon toga se uputila sa nama u metro i cilo vrime je čakulala sa nama, objašnjavala kako funkcioniraju metroi, što posjetit, di ić na kolače itd. Ta žena je išla sa nama sve do hotela što je za mene i dragog bilo iznaneđenje da smo već na početku susreli tako ljubaznu osobu koja je bila spremna pomoć. Kad je došlo vrime da se rastanemo pitali smo je što možemo napravit za nju. "Ništa, volim pomagat ljudima." Recite mi koliko puta ćete čut tako nešto? Rijetko jel da? Bilo nam je iskreno žao što je više nismo vidili.
Hotel? Drage moje, hotel je bio super. Soba je bila baš udobna, bili smo prezadovoljni. Svako jutro smo silazili na doručak koji je bio na bazi švedskog stola. Stvarno je bilo izbora, tako da bi se nas dvoje lipo najeli. Pogotovo lipog kroasana bez punjenja. Mmmmmmmmmm! Lipo bi namazali maslac na to i njam njam. Ma bili su super. Svako jutro smo nastojali jest nešto drugo, probat sve što su imali, ali kroasani su nam bili obavezni. Odmah ujutro smo krenuli u našu điradu, "naoružani" sa našim digitalcima, kapama, šalovima, rukavicama, kišobranima (koji nam na svu sriću nisu trebali). Sad ne znam sve napamet po danima kuda smo išli ali nastojat ću vam napisat i pokazat kroz slike što smo sve vidili. Također moram stavit napomenu da neki nazivi tj. imena imaju svoje znakove, crtice koje mi nemamo na našim tipkovnicama, ali lako je otić na Google i vidit točan naziv. Neki podaci kao god., misto i sl. preuzeti su sa knjige koju imam. Mislim da je lipo znat bar nešto da se zna što je što. I naravno pisat ću u nastavcima jer je jednostavno nemoguće sve strpat u jedan post.

Naš hotel je bio blizu centra odnosno blizu glavne Vaci ulice. Do tamo bi nam trebalo negdi oko 5 minuta pješke. Ali ajmo mi prvo na most koji je nama bio najbliži - Elizabetin most. Tim putem se ide prema Gellert i Tabanovog brda.

Odmah se može vidit ogroman spomenik Sv.Gellerta kojeg su podigli 1904.god. na misto di je biskup Gellert navodno bio ubijen u 11 st. Navodno su ga ljudi koji su se suprostavljali uvođenju kršćanstva bacili u bačvi u Dunav. Sv.Gellert drži križ u ruci, a pod njegovim nogama kleči Mađar koji se preobratio na kršćanstvo.

Spomenik kraljice Elizabete, žene cara Franje Josipa nalazi se kraj mosta. Treba, li tu što posebno pisat? Dovoljno je stat isprid Elizabete i gledat je.

Kad smo prešli na drugu stranu mosta nismo se odmah uputili prema spomeniku Sv.Gellerta nego smo skrenuli lijevo prema Mostu slobode. Preko ceste smo vidili ovo:

Ne pitajte me što je to, kako se zove, jer stvarno ne znam. Ali morate priznat da je zanimljivo... Kad smo došli do drugog mosta, popeli smo se malo uzbrdo i ugledali kip Sv.Ištvana. Na slici iza kipa možete vidit Most slobode.

Koja stepenica više i došli smo do crkve u špilji ili crkve u stijeni Sziklatemplom.

Ulaz u crkvu se plaća 500 forinti ako se dobro sićam. Dobijete oni mali aparat koji podsjeća na walkman odnosno digitron (kalkulator). Lipo stavite slušalice na uši i gledate di pišu brojevi. Ako piše 106, lipo utipkate taj broj i glas vam priča o tome što u tom trenutku gledate. Iskreno, nisam se uopće koncentrirala na taj glas nego sam gledala okolo. Šteta što se nije moglo fotografirat, bile bi to lipe slike.
Nakon što smo razgledali crkvu uputili smo se uzbrdo. Ima dosta putića, cik cak, nismo točno znali di idemo ni kojim putem da idemo. Išli smo pa kud završimo. Završili smo kraj Spomenika oslobođenja koji je postavljen na brdu Gellert.

Spomenik je podignut kako bi obilježio dan kada je ruska vojska oslobodila Budimpeštu 1945.god. Središnji lik je žena koja uvis podiže palmin list. U podnožju su dvi alegorijske kompozicije s prikazom napretka i borbe protiv zla.

Namjeravali smo ići do Ribarske tvrđave, ali nekako smo se pogubili, nismo znali točno kako doć do tamo. Gledali smo kartu koju smo imali, ali zapravo uopće nismo imali predodžbu koliko smo zapravo bili udaljeni. Nakon lutanja, malo grintanja, lipo smo se spustili prema Dunavu i Elizabetinim mostom smo se vratili nazad.

Božićni–Hand Made–Sajam

2011-12-14T20:25:00.001+01:00

Evo jedna mala obavijest za sve koji su iz Splita I okolice, a i za one koji se nađu u blizini. Na Fejsu sam dobila pozivnicu za Božićni – Hand Made – Sajam koji svakako namjeravam posjetit. Dosad sam samo čitala o takvim sajmovima koji su se održali ili će se održat u Zagrebu (jel se meni čini ili su handmade sajmovi tamo skoro pa svako malo?) i zato me raduje što konačno vidim neku obavijest o sajmu koji će se održat u Splitu, ali mi je s druge strane žao što će trajat samo 1 dan.

DAKLE!

DATUM: 17.prosinca 2011.

VRIJEME RADNJE: 9h – 17h

MJESTO RADNJE: dvorište kluba Getto, a u slučaju lošeg vremena slobodno uđite u unutrašnjost kluba

HANDMADE IZLAGAČI:

Judita Peran- nakit,ukrasi za bor, LiMa - jewelry by Judita Peran
Marija Primorac - nakit,torbe, Sweet
Lili Poljak-Trinaesta vila-filc i nano filc
Josipa Mijatović, PRAVO-KRIVO...nakit,ukrasi za bor,par odjevnih kukičanih stvarčica
Antonija Šarić- "Alice" ogrlice
Sanja Bilokapić *ARKA design*-nakit,torbe odjeća
Mitt-moda - Iwanine rukotvorine (Ivana Kovčo) - nakit, torbe, odjeća
Željana Bek - Deseo Dizajn - nakit
Mirjana Biloš Alduk - Mirjana art - nakit i ukrasni predmeti
Marijana Kavelj - nakit i ukrasni predmeti
Dafne Dizajn - nakit
Sonja Slipčević-slike
Mia Perdić-Lukačević-torbe
Ivona Vladislavić-nakit, lampe
Nikolina Mogić - nakit
Senka Borovac Zekan-keramika
Ivone Zekan-keramika, slike
Maja Grlović Borovina - torbe, šeširi
Tatjana Beba Bebic-oya-noya-nakit i andjeli

Eto, nadam se da će netko od vas ići na sajam.

:)

2011-11-30T13:56:00.003+01:00

Misija izvršena!

2011-08-10T20:36:00.001+02:00

Virujete li mi da mi je bila velika tlaka ustat u ponediljak ujutro i ić na posa? Nakon onog lipog produženog vikenda? Em što sam bila pospana, em što sam bila usporena, em što sam bila namrštena…. Kad je napokon doša kraj radnog vrimena uputila sam se ravno doma. Po dobrom starom običaju odmah sam ušla u sobu kad ono neko zelenino, šarenilo na mojoj postelji. Pogledala sam malo bolje i uspila naćorit poznato ime i prezime. Skužajte, to šarenilo nisam fotografirala jer je znatiželja bila jača. Kad sam savladala tu prvu prepreku, kidanja papira, morala sam savladat i drugu prepreku – kidanja selotejpa tj izolir trake! U kutiji sam ugledala ovo….

Prvo sam otvorila manji paketić kad ono pinel! Još kad sam pročitala porukicu na pinelu smješak mi je itekako bio od uha do uha.

Kad sam otvorila drugi paketić ugledala sam knjigu – krimić – Slijed zločina. Nema mi druge, moram počet čitat knjigu, odavno nisam. Vidite li buket papirnatih ruža? Oduševila sam se kad sam vidila!

Na prvoj stranici je posveta i malo perce…

A u 2 papirnete vrećice tj. škartoc kako bi mi rekli - očišćeni orasi. E tu sam se raspametila! Kao sakrit ću od oca (on vam inače obožava orahe), ali na kraju sam ih sama počela tamanit. Što mogu kad su tako dobri. Nemojte sad mislit da sam sve pojela. Ostalo je i za tortu :)

Morala sam nazvat svoju piturku koja me je itekako iznenadila, navukla osmijeh na licu. Draga moja još jednom ti hvala, stvarno si me razveselila. Morat ćeš jednom doć kod mene da mi pomogneš brod opiturat, da malo vidiš kako je to :) Nećeš morat ništa donosit jer ćeš sve imat kod mene, ali samo ćeš morat konačno naučit rič – pinel. Dakle NE POSIL, nego PINEL!!!

Inače, ako niste skužile jučer mi je bio rođendan. Paket od piturke je stiga dan ranije i zato je iznaneđenje bilo još slađe. Koliko mi je godina? Ha! A 3 i neka :)

Something before bedtime…

2011-07-26T23:42:00.001+02:00

Partnerica u zločinu :)

2011-06-30T22:45:00.013+02:00

Kad sam vidila da e-sidora organizira mornarski swap jednostavno nisam mogla odolit - prijavila sam se. Moja swap partnerica je bila Craftzee :) Paketić sam dobila prošli tjedan. To!!! S nestrpljenjem sam otvorila kuvertu iiiii... pogledajte što sam dobila od svoje partnerice u zločinu :) Kekse, salvete, mornarsku kutijicu (što je unutra pogledat ćete na ostalim fotografijama) i kratku porukicu (hvala ti!).

Kutijica me oduševila, ali baš oduševila. Dugo sam je vrtila, gledala svaki detalj. Jednostavno je... Ma predivna je!

Sadržaj kutijice: slatka bočica sa porukicom, školjka privjesak i naušnice koje nažalost nisu stigle čitave. Nemam probivene uši, ali svejedno mi je bilo strašno žao.

Pokloni za Craftzee? One koje me poznaju, znaju da volim morske motive. Čovik bi reka da meni ne bi bio problem nešto napravit u tom stilu. Ma baš! Bila sam na mukama. Imala sam jedno platno i nešto sam započela radit, ali nije mi nikako išlo. U zadnje vrime mi nikako ne ide sa platnima, ne znam zašto. Imam još jedno, stoji već misecima na polici onako nedovršeno. Našla sam jedan pokopac od kartonske kutijice i nekako je sve krenulo kako treba. Poklopac + boje + salvetice + školjke + mini daska od das mase + satni mehanizam i voila! Nastao mini sat. Uz sat sam poslala i jednu sliku na daski koju sam napravila prije možda 2 god. Neke od vas su je već vidile. Ta daska mi je bila stvarno draga, nekako sam bila ponosna na nju i još uvik sam. Nažalost nisam imala di sa njom i stajala je sakrivena. Moram priznat da sam se mislila da li je poslat ili ne, nekako mi je bilo teško odvojit se od nje. Na kraju sam je ipak odlučila poslat u nadi da će se Craftzee svidit i da će daska negdi nać svoje misto. Jučer sam dobila mail koji me jako razveselio. Drago mi je da se Cratzee sviđaju moji pokloni. Neka mi sad oprosti, ali "posudila" sam fotografiju sa njezinog bloga jer su moje slike užasno ispale.

Umisto odgovora u komentarima...

2011-06-29T18:15:00.006+02:00

Fotografija iz prošlog posta baš mami da se bacimo u more, ha? :) Vidim da vam se svidila i drago mi je zbog toga. Hvala vam na lipim komentarima :)

Eda, komentirala si da je to vjerojatno neki moj kutak na Drveniku. I je, već godinama. Taj kutak se nalazi točno ispred moje kuće i stalno se kupam na istom mistu. Nema onog malo pomalo ulaženja (u plićaku jel) nego ili moraš ić niz 3 stepenice ili moraš odmah skočit u more. Ja se još uvik držim ove druge opcije jer nisam navikla malo pomalo ulazit u more. Nije to baš za mene. Na fotografiji možeš vidit, a i vi ostali naravno, moj kutak za kupanje, vrt lijevo i desno, gustirnu... Vidite ovaj mul? E tu sam se prosula ne znam koliko puta jer prije nije bilo zidića i znalo bi bit dosta klizavo :D Davno je to bilo kad smo se znali zaletit i tako skakat u more :)

Fotografirano je s mog balkona.

Još jedan pogled s mog balkona...

I još jedan... Vidite kraj mora onog čovika? E pa to vam je moj susid :)) Valjda je čistio ribu, nemam pojma.

P.S. Recite mi da li vi imate problema sa objavljivanjem posta? Mene Blogger u zadnje vrime zeza. Prije bih bez problema nešto napisala i odmah objavila, a sad se moram malo namučit. Više neće da mi odmah objavi post nego moram spremit pa ić na Uredi postove, doć do posta koji sam napisala, označit ga i onda klik na objavu. Lagano me počela nervirat pa procedura.

Bez naslova

2011-06-26T12:55:00.002+02:00

Trogirski detalji

2011-06-23T22:11:00.015+02:00

Nisam bila te sriće da sam mogla spojit slobodne dane, ali eto, bolje i 2 slobodna dana nego nijedan. Iskoristila sam priliku i otišla sam na škoj pošteno se bućnut u more. Trajekt ide iz Trogira i kako sam uranila tako sam iskoristila priliku da malo prošetam. Moj digitalac još nekako funkcionira (dokad će, stvarno ne znam) pa sam malo fotografirala. Ovaj put sam obratila pažnju na neke Trogirske detalje na koje nikad prije nisam obraćala pažnju. Ako ste bili u Trogiru, da li ste vi obraćali pažnju na neke detalje?

Molim Vaše iskrene komentare

2011-06-04T15:32:00.001+02:00

Nakon šetnje sa prijateljicom, svratila sam do dragoga na posao kako sam mu i obećala. Ovo je kratak razgovor njegovih kolega i mene:

Lik 1 - "A di si bila?"

Ja (namjerno, sa smješkom) - "U noćni život."

Lik 1 - "Vidi vidi, ona u noćni život ide."

Lik 2 - "A tako dakle, dok dragi radi ti lipo u noćni život. Lipo lipo!"

Ja - "Trebala bi i tvoja žena tako koji put. Lipo ostavit dicu nekome i malo u život. Valjda imate kome ostavit dicu."

Lik 2 - "A pa nije baš tako, kod nje je malo drugačije."

Ja - "Kako?"

Lik 2 - "Ona je udana."

Ja - "Pa? Valjda i udane žene mogu malo izać!"

Lik 2 (pogleda me nekim čudnim pogledom) - "A dobro."

Dakle, kao što možete vidit po ovom razgovoru izgleda da i dalje vridi ono mišljenje - muški (slobodni, u vezi, oženjeni) mogu izlaziti vani, zabavit se, itd. , a žena (bila ona u vezi ili udana) ne jer je njoj misto doma. Ma vidi ti to! Ne bi bilo loše tim muškima dat nogom po pimpiliniću!

Buba

2011-05-29T18:28:00.000+02:00

Majušni nesporazum

2011-05-15T01:02:00.002+02:00

Moj i bakin mali razgovor od neki dan....

Ja - "Bako kad vam dolazi vježbač?"

Baka (pogledala nekako čudno) - "Ma ki jebač???"

Ja - "Ma fizioterapeut!"

Fešta Sv.Duje

2011-05-10T21:50:00.013+02:00

Kao i svake godine na fešti Sv.Duje bude pravi gužvanac u gradu. Kao narodni heroj sam odlučila kako ću ustat ranije i lipo se spustit do grada da fotografiram procesiju. Malo morgen! Kako sam bila nenaspavana tako sam malo produžila spavanje. U grad sam se spustila oko podne naoružana sa fotoaparatom, a brat je klipsao za mnom. Na rivi je po običaju bilo svega i svačega. Fotografija ko u priči, pa sam nabrzinu sklepala "par" kolaža da vidite kako je bilo.

Vidite satove od bračkog kamena (ako sam dobro skužila da je to od toga), zatim barbe i tete u narodnim nošnjama na staklu, pa malo drvenih narukvica, pa malo drvenih jedrenjaka, pa malo drvenih pladnjeva.

Ove lutke su mi famozne. A di neće bit kad su tako veselih boja :)

Drvene stolice, kuhače, valjci, ona čuda za masažu, klepetala, kućice za tičice, košare.... Navali narode!

Trebalo je proć priko Marmontove ulice. Ljudi moji - jedva! Još je teže bilo fotografirat. Ma nije bilo šanse da se negdi stane normalno i fotografira, pa sam sve onako usput - uglavnom ljude koji fino papaju. Da nije bio onakvi gužvanac na peškariji, stala bih i ja u red. Ovako čisto sumnjam da bih išta dobila na pijat :)

I do Grgura je trebalo svratit. Jel da da su slatka ova dičica u narodnim nošnjama :) Njih mi je uvik lipo vidit.

E drage moje, virujem da svi jako dobro vidite ovog čovika sa zastavom. Moram se pohvalit - proglasio me za Miss Hrvatske i reka mi je da sam lipša od Severine. Čak mi je i ruku poljubio ;D Zato skužajte, morala sam stavit ovu fotografiju u kolaž.

Ko se nije popeo na zvonik Sv.Duje, sram ga bilo! Lipo dođete do tete isprid ulaza katedrale, platite upad i možete lagano krenut onim ogromnim skalama, pa onda onim ružnim metalnim ili od čega su već. Valjda će se netko sitit to prominit. Kad smo se brat i ja popeli na vrh, dočekao nas je lipi pogled...

Na vrhu su bila 3 penjača koji su čekali znak da se spuste dolje.

Brat i ja smo se pustili prije njih (skalama, naravno). Na Peristilu je bilo svita ko u priči i svima su glave bile usmjerene prema gore, tj. prema penjačima. Ja sam se više skoncentirala na sitnice kraj katedrale. Vidite i sami male brodiće, drvene okvire.... E da, vidite i snimatelja Nove tv!

Za kraj... Što da vam kažem? Pozdrav od kovrčavog i cvikerašice :D

Sretan Uskrs

2011-04-24T12:58:00.009+02:00

Nadam se da uživate u današnjem danu, da ste svi na okupu :) Kod mene baš i nije tako, ali više sam i navikla. Tako je to kad ste dijete roditelja ugostitelja. Jutros sam bila do oca na posao uzet neke stvari i iznenadila sam se koliko turista ima po gradu. Usput sam stala na Peristil da pogledam Posljednju večeru o kojoj sam toliko toga čula, a nikako nisam došla vidit. Autor je Zvonimir Mihanović (njegovi radovi su jednostavno savršeni!), napravljeno je u Buenos Aires, Argentini. Baš me zanima kako su sve to dokrpili ovamo u Split :) Ne moram vam posebno spominjat da su se ljudi okupljali na Peristil, zadivljeno gledali Posljednju večeru, fotografirali. Jedini problem je (kao i uvijek) taj što ti ljudi = turisti misle da su sami na ovom svijetu pa vam lijepo ulete u kadar, šetaju lijevo - desno. Nikome da padne na pamet da malo pogledaju oko sebe i maknu se na sekund - dva da netko može fotografirat. Ah! Nepopravljivi su ti turisti :) Kako sam jutros izletila iz stana i nisam uzela digitalac sa sobom tako sam morala fotografirat sa mobitelom. Fotografije nisu nešto ispale, ali eto, bar da nešto imam jer tko zna kad ću opet ovako nešto vidit.

Želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs!

Izlet na Mosor

2011-04-19T17:12:00.022+02:00

Neki dan sam objavila post o izletu na Mosor, stavila slike itd itd, sve preko Wind.Writers-a. ALI! iz meni nepoznatog razloga neki su mogli vidit slike, a neki ne. Nažalost s vrimenom se i meni dogodilo da više nisam mogla vidit slike koje sam objavila tako da sam izbrisala cili post i opet sve iznova stavljam. Dobro da sam sačuvala što sam pisala pa će sve biti copy-paste. Dobro ne baš sve. Onaj uvod "Stvarno me dugo nije bilo..." ću izostavit.

Želim se zahvaliti Zondri, Edi, Melanzani, Lilly, Arbi, Poeziji s mora na lipim komentarima (nadam se da nisam nikoga izostavila). Drago mi je da vam se svidilo.

U subotu smo dragi i ja napravili dobar đir po Marjanu. Krenuli smo pješke od našeg kvarta, pa priko rive do Sv.Frane i onda piči uzbrdo - Prva vidilica, crkvica Sv.Nikole i onda od tu piči pravo putem za koji mi se uvik čini da nema kraja. Kad smo napokon izašli s tog puta, spustili se lipo nizbrdo priko kamenjara do Bena i od tuda krenuli prema Sjevernim vratima. Bila sam malo krepana kad ono momak:

- "Ajmo sutra na Mosor!"

- "Uf!"

- "E pa sad! Uvik govorimo kako ćemo ić pa nikako. Ajmo sada. Nemoj mi se samo pravdat da nemaš što obuć."

- "Aj, aj dobro. Ićemo."
- "Triba kupit spizu. Kad bus vozi? Pogledat ćeš na internet posli. Triba vidit i kakvo će vrime biti."

Dragi kupio spizu, ja "bacila" pogleda na internet, vrime je ok, pogledala vozni red i tako se dogovorili da ćemo krenut na onaj bus koji ide u 8:30. Ujutro navrime krenuli na stanicu, doša bus, nas dvoje se lipo ukrcali i bilo je još 10-tak planinara koji su išli s tim busem. Prije nego nastavim dalje pisati moram vam reć da sam zadnji put na Mosor bila prije 10 god., a dragi isto tako ako ne i više. Nas dvoje sidili u busu, promatrali kud idemo, onako samouvjereni, znamo mi di ćemo se iskrcat. U Sitno Gornje! Vozio bus livo-desno, zavoja ko u priči, cesta ono... Što ću vam govorit. Planinari su cilo vrime brbljali, smijali se. U jednom trenutku me dragi upita:

- "Di ćemo se mi iskrcat?"

- "Pa u Sitno Gornje, tamo ima konoba i parking, po tome ćemo prepoznat di ćemo se iskrcat."

Bus je iša i dalje uzbrdo kad ono odjedanput ode nizbrdo, livo-desno, sve nešto meni nepoznato. Dok nisam negdi vidila znak da smo mi u biti prošli Sitno Gornje i da idemo ravno za Dubravu!

- "Ajoj!"

- "Što je?"

- "Prošli smo Sitno. Mi sada idemo za Dubravu, zadnju stanicu."

- "A meni sve bilo prije nekako poznato, činilo mi se da smo se trebali iskrcat."

- "Pa što nisi reka????"

- "Ti si rekla da se imamo još vozikat!"

- "Što ćemo sad?"

- "A ništa. Idemo do zadnje stanice. Idu i oni planinari. Uostalom možemo se pješke spustit do Omiša."

I tako mi produžili naprid, došli do zadnje stanice, planinari i dalje bili veseli, a nas dvoje... Ne znam. Iskrcala sam se iz busa, a dragi je otišao do vozača. Odjedanput je došao na vrata:

-"Kaže vozač da smo se trebali prije iskrcat. Ako oćeš možemo nazad sa njim, on i tako opet ide do Sitnog."

- "Ma radi šta oćeš." - bila sam ljuta ko ris.

- "Aj što ćemo?"

- "Rekla sam ti da radiš što oćeš."

- "Ajmo onda nazad. Neš ti, začas smo gori."

Ukrcala sam se u bus, ljuta, umirala od srama što li sad vozač misli o nama. Međutim, kako se dragi cilo vrime smješka, slijegao ramenima, tako sam se na kraju i ja počela smješkat. Konačno smo došli na pravu stanicu i onda smo mogli krenut pješke. Planinarske cipele nemam (ali budite sigurne da ću si kupit neke jer danas sam stvarno guštala) tako da sam morala nosit patike. Patike su super za Marjan, ali za Mosor definitivno nisu. Prvo smo išli ravnim putem, a onda je počeo uspon.

Tek onda sam vidila kakva mi je kondicija. Po Splitu svaki dan idem pješke, ali u nedilju sam vidila da je to ništa prema điradi po Splitu. Uspuvala se, par puta stala, sjela na neku stinu. Momak me provocirao:

- "Šta je? Šta si stala :) Vidiš ti kako je to penjat se!"

- "Mrš!"

Mislim da smo tako jedno 50 min do uru vrimena išli priko kamenjara dok nismo došli na čistinu. Sve lipo zeleno, lipi borovi, moga si lipo trčat.

Malo naprid smo vidili bilog tovara koji se nije puno obazirao na nas. Lipo je tamanio svoju travu. Ajd, jedanput se okrenuo prema meni pa sam ga mogla lipo fotografirat :)

Nas dvoje smo prošli kraj njega, išli još malo uzbrdo i konačno došli do planinarskog doma u koji uopće nismo ušli. Sram nas bilo!

Malo smo se vrtili okolo, opet se spustili doli do tovara, išli malo naprid, našli lipo misto za sist, brzinski pojeli svoju marendu i krenuli nazad. Trebalo je vatat bus oko podne ipo. Kako smo izgubili vrimena vozikajući se do Dubrave, tako nam nije ostalo ne znam koliko vrimena. Idući bus smo mogli vatat u 17h, ali to je za nas već bilo kasno jer smo se morali vratit. Ovaj put smo išli drugim putem, krenuli na neku nizbrdicu i usput smo sreli stado koza :) A je ih bilo lipo vidit!

Nagrada

2011-02-27T13:50:00.004+01:00

I prije sam dobivala nagrade, ali ih nisam objavljivala na blog i ovim putem se ispričavam blogericama koje su mi dodijelile te nagrade. Neki dan sam dobila nagradu od Melanzane i moram napisati 7 stvari o sebi i proslijedit nagradu na 15 drugih blogova.

Mislim da sam 4-5 puta pisala nešto o sebi. Ako malo prokopate po arhivi onda ćete vidjet da nisam baš štedila na riječima :) Ako sad koju stvar ponovim o sebi, ispričavam se :)

Dakle, 7 stvari o meni:

1- Skoro svaki dan moram popit bar 1 jogurt ili točnije 1 bio tj. b.aktiv lgg. Jednostavno obožavam taj jogurt! Mogu popit i dukat i vindija i mils, bitno da je to najobičniji jogurt, ali ipak bih prednost dala b.aktiv-u. Voćne jogurte izbjegavam u širokom luku jer ih jednostavno ne volim.

2- Više manje sve znate da volim fotografiju. Imam 2 mala Sony-a od kojih jedan (w-150) više nije za fotografiranje. Pojavile se neke fleke (sigurno od vlage), neka crna točkica. Odnila sam digitalac u servis da vidim jel se može nešto napravit, kad čovjek meni lijepo naredao koliko bi me to koštalo: prvo to treba slati u Zagreb, pa oni trebaju postavit dijagnozu (da tako mi je rekao, kao da se radi o pacijentu) koju naplate 120 kn. Ako se može nešto napraviti, onda će mi to naplatiti 400-500-600 kn. Ma možeš mislit! Zahvalila se i otišla. Sony w-50 me još uvijek nekako služi, ali pitanje je dokad. Sa njime fotografiram makro, svoje radove, bratove radove. Počela sam malo pomalo koristit od dragoga Pentax k10 kojeg ponekad nosim kad idem napravit đir po gradu. Nije loš, samo se treba naučit, a vjerujte mi da tu još imam posla. Još da je kupit koji objektiv... Ma meni treba neki avanturistički digitalac. Svugdje idem, svugdje se provlačim. Još da mi je fotografirati pod morem, spasila bih se :) "Bacila" sam oko na jedan mali Pentax, kao za avanturiste je, taman za mene jel, samo treba istražiti po forumima, iskustva drugih sa tim malim digitalcem.

3- U vožnji nikad ne koristim mobitel. Možete me zvati koliko god hoćete, ali dok vozim nema šanse da se javim. Pa sad me ubijte. Stvarno ne razumim kako netko može voziti i pričati na mobitel. Još kad se nađe netko ispred mene, lagano krivuda po cesti dok priča na mobitel, ili još bolje kad treba skrenut u zavoj onda takvim osobama redovito treba 100 godina dok oni jednom rukom okrenu taj volan kako treba.

4- Trebate me vidit kad kuham. Dijete sam od 2 kuhara, a još uvijek ne znam baš svašta spremati. Još uvijek sam u fazi učenja. Uglavnom, kad kuham ne volim ništa na brzinu raditi. Dok ja izvadim što mi treba, dok pripremim, pa počnem polako kuhati, polako dodavati sastojke itd itd. Uvijek na lagano. Kad raspalim štednjak onda se zna dogoditi da mi nešto izgori. Zato, kako me otac naučio: "Bolje malo pomalo raditi, nego na prišu pa ti sve izgori!"

5- Jako malo gledam komedije jer smatram da ih baš i nema puno. Mislim ima ih, ali uglavnom nekvalitetne komedije, komedije koje uopće nisu smiješne. To je moje mišljenje.
Da vam nabrojim što volim od serija i filmova? Samo neke?

Alo Alo - priznajte da ste svi gledali tu seriju i da su vam dragi Rene (i njegova slavna rečenica: You stupid woman!), Edith (njezino slavno pjevanje), Mimi (spremna svakoga sredit), Michelle (Listen very carefully, I shall say this only once!), Gruber (i njegov mali tenkić), Hans (klap!), Bertorelli (i ono njegovo perje na glavi tj. šeširu), Helga (eeee ta je stvarno imala prodoran glas), Herr Flick (bio je lipši onaj prvi, nego onaj drugi), Crabtree (Dobar jutar!), Yvette (Ooooooooooh Reneeee!) ... Zakon serija i uvijek je rado gledam.

Sledge Hammer - legenda od čovjeka :))

Stanlio i Olio - da li ih se sjećate? Ne znam za vas, ali ja sam ih itekako voljela gledati i jako jako mi je žao što na tv-u više ništa ne prikaziju od njih. Usudila bih se reći da je tv prije bio puno kvalitetniji nego danas. Danas plaćamo pretplatu, a zašto? Da bih gledala neka smeća koja repriziraju po ne znam koliko puta???!!!!

Neki filmovi od Jack Black-a su mi super! Recimo sinoć u kino sam gledala Gulliver´s Travels i guštala sam, baš sam se nasmijala :)
Nacho Libre je film koji stvarno morate pogledati ako već niste. Taj film sa posudila u videoteci bez nekog očekivanja, da bi na kraju ispalo da sam se nasmijala do suza. Nachooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo!!!!!!!!!!!!!!!!!

Eto, više vas neću davit sa tim. Idemo još na 6 i 7.

6- Volim svog blog, volim vaše blogove. Otkad sam ušla u blogerski svijet, naišla sam na lijepe blogove, doznala toliko toga, naučila toliko toga... Ako ne ostavim komentar na vaše blogove, znajte da vas bez obzira na to nastojim redovito pratitit i da stvarno uživam u vašim radovima, vašem pisanju.

7- Ples, to je ono što bih voljela naučiti. Najlakše je skakati kao i svi drugi, ali za promjenu bih voljela baš naučiti plesati. Mislim da sam za svoje godine postala previše ukočena, da bih se itekako trebala opustiti, napraviti nešto drugo za promjenu. Ne zbog drugih, nego zbog sebe!

Eto. To bi bilo to. To za prosljeđivanje nagrade... Prekršit ću pravilo kao i obično. Neću nikoga izdvajati, nego ako budete htjele, ako budete imale volje napišite nešto o sebi.

Adrianina kutijica

2011-02-20T15:55:00.004+01:00

Nisam vam spomenula da imam rodicu koja je prava šefica sa smeđom kosicom, smeđim okicama, preslatkim osmijehom. Moja najmanja i najslađa rodica Adriana proslavila je svoj prvi rođendan. Dugo me držala ideja da joj ukrasim jednu kutijicu u country stilu, ali nisam znala na koji način sve dok nisam otišla na blog koji duže vremena nisam pogledala. Tu sam pronašla inspiraciju, ali o tome drugi put. Oko kutijice sam se zabavljala par dana i mogu vam reći da mi se svidio country. U kutijicu sam namjeravala staviti dječje špangice, ali nisam našla ništa što bi mi se baš svidilo pa sam umjesto toga kupila šarene dječje hulahopke koje nisam fotografirala. Uz kutijicu i hulahopke dobila je svoj mali muzički instrument - gitaricu! Crvena gitarica sa 3 botuna tj. dugmeta i Adrianica već svira ko velika. Moj brat joj je poklonio nešto drugo i mislim da to još nikome nije palo na pamet tako nešto pokloniti. Uokvirenu fotografiju na kojoj su on i naša mala rodica :) Negdje oko Nove godine fotografirali su se njih dvoje na mobitel i od tada on tu fotografiju drži na ekranu. Nedavno ju je razvio i stavio u ljubičasti okvir. Što Adrianica kaže na fotografiju? Gledala je, smješkala se, mazila mog brata na fotografiji :) A on? Sav se rastopio od nježnosti :)

Bez naslova

2011-02-14T22:52:00.008+01:00

Jučerašnji poslijepodnevni đir po gradu...

Split za Hajduk - 100 godina Hajduka

2011-02-13T22:15:00.001+01:00

U Splitu je totalno ludilo! Ludilo koje je neponovljivo i koje će se dugo dugo pamtit! Hajduk je proslavio svoj 100-ti rođendan i Torcida je pripremila neviđenu feštu! Torcida – svaka čast!!!

Prvo se podsjetimo Velog mista – pivnice Flek i kako je Hajduk dobio ime…

Subotnju večer sam provela kod kuće – NAŽALOST! Da sam znala kakva će večer biti, ne bi me uopće bilo doma nego bih guštala vani sa drugima. Točno u ponoć je počela prava bakljada nad gradom. Svitu moj… Da to nisam vidila, da to nisam doživila… Ne znam kako bih vam uopće opisala kako sam se osjećala u tom trenutku dok sam gledala bakljadu sa svog balkona, “zapaljeni” Split. Emocije su bile… Ne znam. Smijala sam se, čudila sam se, divila sam se, plakalo mi se… Emocije su bile svakakve. Sigurna sam da nisam sama, da ima još dosta ljudi koji su se osjećali kao ja. Nešto neviđeno, nešto neponovljivo! Ma koji Rio de Janeiro, ma koji New York, ma koji Pariz… Mogla sam vidit ekipu na vrhu susjednih zgrada. Mogla sam vidit Firule, Križine, Trstenik, Mertojak… Stobreč… Brač… Ludilo! Gorilo na sve strane.

Danas sam obavezno išla u grad I nosila sam sa sobom digitalac. Vrime me baš nije poslužilo, ali uspila sam nešto fotografirati dok je bio dan. Kad je pala noć, teško da sam išta mogla napraviti. Moj digitalac jednostavno nije stvoren za takve uvjete. Oko 18h grad je bio pun kao šipak. Gužve na sve strane, jedva da ste se mogli negdi okrenut. Oko 18:30 je počeo koncert na rivi, a u 19:11 je počeo vatromet. I to kakav vatromet! Ludilo brale – kako bi neki rekli :) Pokušala sam snimit vatromet, ali na moju veliku žalost snimka je ispala očajna. Morat ću se utješit sa snimkama sa You Tube. Što se fotografija tiče, budem ovih dana nešto složila pa ću stavit na blog. Do tada pogledajte fotografije na ovaj link:

http://www.index.hr/sport/clanak/dobro-pogledajte-zapaljeni-split-na-hajdukov-100-rodjendan-ovako-nesto-nikad-nije-vidjeno-/537734.aspx

Hajduče sretan ti 100-ti rođendan, a Torcidi još jednom svaka čast! Kako je netko napisao na You Tube:

jebote ako postoje vanzemaljci sigurno sad znaju di je Split

P.S. Oprostite na izrazu koji je napisan :)

Sunday afternoon - Part 3

2011-02-08T17:10:00.007+01:00

Bačvice...

Patike (tenisice) - nešto što najviše volim nosit. Nije teško pogodit zašto...

Dječja igra...

Nadam se da ste uživali u fotografijama... :)

Sunday afternoon - Part 2

2011-02-07T16:29:00.007+01:00

Ovčice...

Bačvice...

Sunday afternoon - Part 1

2011-02-06T18:37:00.010+01:00

Današnji dan je bio stvarno predivan i jednostavno sam morala uzet fotoaparat i napravit đir uz more. Provela sam ugodno poslijepodne i nadam se da je i kod vas bilo tako. Sada vas ostavljam uz fotografije koje ću objavit u par postova. Uživajte.... :)

Trstenik....

Zenta...

My Inspirations–My wishes - Part 3

2011-02-05T21:52:00.001+01:00

Nakon male pauze nastavljam dalje sa temom My Inspirations – My wishes. Rekla sam da će biti bar 3 posta o toj temi, ali čini mi se da će biti koji post više. Ovaj put vam želim pokazati videa koji su meni zanimljivi i jako dragi. Ne želim vam ništa posebno pisati. Nadam se da će vam se svidit bar jedan video i nadam se da ćete razumit zašto me sve ovo privlači. Puse svima!

P.S

Tea hvala ti na revoluciji :)

Good Life

2011-02-04T18:24:00.004+01:00

Afrički sat II

2011-02-04T17:14:00.006+01:00

Ne znam za vas, ali kada se približava moj rođendan onda redovito počnem tlačit brata sa pitanjem "Što ćeš mi poklonit za rođendan?" Međutim, mogu vam reći da ni on nije puno bolji. Prije mjesec dana počeo me tlačiti sa pitanjem "Što ćeš mi pokloniti za rođendan?"
Hm! Nisam uopće znala pravi odgovor na to pitanje, ali kao iz topa sam odgovorila "Ništa!" A on? Pazite sad ovaj odgovor - "Napravit ćeš mi sat od stakla za rođendan! Želim da bude Afrički motiv." Praktički mi je dao naredbu :) Prošle godine sam za sebe napravila sat i brat je sada poželio da ima jedan za sebe...

Bez naslova

2011-02-03T21:33:00.000+01:00

Deset malih crnaca

2011-01-30T17:28:00.006+01:00

Trebala bih nastaviti sa temom My inspirations - My wishes, ali to ću ostaviti za neki drugi put.

Više manje sve znate da volim čitat knjige, da volim ući u svijet mašte, zamišljati likove, radnje... Isto tako više manje sve znate da obožavam knjige od Agathe Christie i da polako skupljam njezine knjige. Za Božić sam dobila jednu njezinu knjigu - Deset malih crnaca ili Ten Little Niggers. Međutim originalni naslov te knjige je - And Then There Were None.

Za promjenu nema ni Hercule Poirot-a ni gospođice Marple. Radi se o deset stranaca koji su okupljeni na izoliranom otoku. Na kraju ispada da će to biti svima oproštajna zabava jer su predbilježeni na smrt zbog zločina što su ih počinili u prošlosti. Jedan po jedan, gosti bivaju ubijeni onako kako je to opisano u dječjoj pjesmici "Deset malih crnaca"....

Deset malih crnaca gostilo se preobilno;

Jedan se ugušio, Devet ih je potom bilo.

Devet malih crnaca bi do kasna tamo;

Jedan zaspi duže i osta ih Osam samo.

Osam malih crnaca putuje u Devon;

Jedan nije htio dalje pa ih osta Sedam.

Sedam malih crnaca cijepalo je drva;

Jedan se posiječe, Šest ih se otrhva.

Šest malih crnaca gledalo je pčelin let;

Pčela jednog ubode i osta ih Pet.

Pet malih crnaca u pravne knjige zaviri;

Jednog pravda preuze i osta ih Četiri.

Četiri mala crnca pođoše na more svi;

Jednog proždre crna sipa i osta ih Tri.

Tri mala crnca po zoou se šetala;

Medvjed zdrobi jednoga, ostala ih Dva.

Dva mala crnca sunčahu se čitav dan;

Jednog sprži sunce i osta samo Jedan.

Jedan mali crnac osta sam i bijedan;

Ode pa se objesi i ne osta Nijedan.

Ili na engleski "Ten Little Niggers"....

Ten little nigger boys were out to dine;

One chocked his little self and then there were Nine.

Nine little nigger boys sat up very late;

One overslept himself and then there were Eight.

Eight little nigger boys travelling in Devon;

One said he´d stay there and then there were Seven.

Seven little nigger boys chopping up sticks;

One chopped himself in halves and then there were Six.

Six little nigger boys playing with a hive;

A bumble bee stung one and then there were Five.

Five little nigger boys going in for law;

One got into Chancery and then there were Four.

Four little nigger boys going out to sea;

A red herring swallowed one and then there were Three.

Three little nigger boys walking in the Zoo;

A big bear hugged one and then there were Two.

Two little nigger boys sitting in the sun;

One got frizzled up and then there were One.

One little nigger boy left all alone;

He went out and hanged himself and then there were None.

My inspirations - My wishes - Part 2

2011-01-16T00:16:00.005+01:00

Jednom sam napisala da kupujem jedan jedini časopis - Moj Stan. Znam da će ispast kao da reklamiram taj časopis, ali i on spada pod temu My inspirations - My wishes. Znate li zašto mi je drag baš taj časopis? Zato što je jednostavan, zato što ima zanimljivih stvari, zato što se svašta može naći, zato što to za mene nije časopis koji samo jedan put pročitam i gurnem negdje u kut ili bacim u smeće. Časopis uredno slažem na policu. Znam da će se s vremenom dosta toga nakupit, ali zar je to uopće važno? U Moj Stan sam našla toliko ideja koje mi se sviđaju i volim tu i tamo ponovo prolistat, ponovo pogledat ideje. San mi je da i sama napravim neke stvari. Fotografirala sam neke stranice iz časopisa koje su se meni svidile i koje bih voljela sama napraviti i sve sam složila u 2 kolaža. Pogledajmo prvi kolaž. Kao i u prošlom postu samo ću neke stvari spomenut.
Više manje svi stave neke fotografije na frižider, nalijepe samoljepljive papiriće kao neki podsjetnik ili imaju onu veliku ploču od pluta pa tu "bockaju" pribadačama (ili brokvicama kako ja kažem). Ako pogledate gornju malu sliku gdje se vidi više okvira vidjet ćete da se radi o drugačijim memo pločama. Meni je to čak i zanimljivije, ljepše. Ok, ne mora memo ploča biti baš na okviru, ali bit je u tome da se napravi nešto drugačije. Pogledajte slikicu do te, isto sa okvirom. Po meni odlična ideja kako iskoristi limenke i za mene itekako korisno s obzirom da je moj stol uvijek u neredu. Olovke na sve strane, oštrilo, gumice, škare, flomasteri, trokuti... Kad i očistim stol, taj red mi traje pola dana ili nekim čudom 1 čitav dan. Zato bi mi itekako dobro došao jedan lijepi okvir sa nekoliko posudica odnosno limenki i neka konačno ove moje stvari sa stola nađu svoje mjesto.
Uvijek je lijepo vidit nečiju fotografiju, ali nije baš uvijek lijepo vidit okvire za fotografije. Barem ja tako razmišljam. Jedini okvir za fotografije koji imam je sa 3 manja okvira u 3 boje koje sam dobila za rođendanski poklon. Okvir je onako duguljast, a manji okviri koji su u tom većem su u plavoj, u crvenoj i u zelenoj boji. Na običan papir sam isprintala 3 fotografije od dragog i mene i lijepo stavila u taj okvir. Da li vidite bijele okvire za fotografije? Odmah ispod fotografije od časopisa? E takvi okviri se meni sviđaju, takve okvire bih voljela imati tj. napraviti. Drveni okvir napravljen od letvica, obojan u bijeloj boji i eventualno da bude nešto napisano u plavoj boji. Plava i bijela boja - za mene savršena kombinacija :)
Pogledajte veću fotografiju, desno gdje su 4 ploče, okomito složene. Pogledajte školjke na njima :) Znate i same da sam neke stvari napravila na platnu, ali ovo mi je itekako velika inspiracija, velika želja. Ok, ovo na fotografiji nije rađeno na platno nego na MDF pločama. U časopisu piše da se radi sa elastičnom masom za fugiranje i ukratko je opisan postupak. Te 4 ploče sa morskim motivima (onaj tko me dobro poznaje, zna da itekako volim morske motive) me itekako inspiriraju, "vuče" me da pokušam napraviti tako nešto. Svaki put kada vidim te 4 ploče u glavi mi se pojavi slika spavaće sobe gdje je bar jedna strana zida obojana u boji pijeska i gdje su takve slične ploče poredane vodoravno iznad kreveta. Tu sliku nikako sebi ne mogu izbit iz glave.

Prva fotografija lijevo mi je zakon! Inspiracija koja se ne zaboravlja tek tako. Po meni taman za dječju sobu, sve u živim, veselim bojama. Mislim da bih svako malo upadala u takvu sobu :)
Kuhinjske rukavice, kuhinjske pregače... Da li ih volim? Oooooo da :) Naravno, ovisi kakve su. Trenutno imam neku ružnu kuhinjsku rukavicu koja se, blago rečeno, počela raspadati. Bilo bi lijepo za promjenu imati neku veselu kuhinjsku rukavicu. Može biti da bi mi i kuhanje bilo veselije :) Što se tiče pregače koristim onu koju sam dragom poklonula. Nikako da ga nagovorim da to stavi pa sam je ja prisvojila za sebe. Na okomite je pruge, u plavim tonovima i jednostavno volim tu pregaču koju moj dragi uporno neće da nosi.
Da li itko od vas sadi začine u limenke ili nekim drugim posudama? Meni je to super. U zadnje vrijeme sam jednostavno opsjednuta sa time da nabavim neke limenke ili neke druge posude i u njih zasadim začine. Također bih voljela napraviti pitare za začine ili sukulente ili kaktuse, ali da je obloženo sa kamenjima raznih oblika. Toga nema na fotografiji, ali vjerujem da znate na što mislim :)

My inspirations - My wishes - Part 1

2011-01-13T02:13:00.007+01:00

Kako vam se sviđa zaglavlje bloga? Ljepše nego prije? Ha? :) Ok, priznajem da se malo hvalim, ne zamjerite mi.
Prije Božića Isidora je objavila post pod naslovom Gdje nalazite inspiraciju? i pozvala je sve blogerice i blogere da podijele sa njom gdje oni pronalaze svoju inspiraciju, da li imaju neku ploču odnosno inspiration wall ili nešto slično na što stavljaju stvarčice za nadahnuće. Također je pozvala blogerice i blogere da joj pošalju fotografije radnog kutka pa da napravi poseban post o tome. Bilo je dosta komentara o inspiraciji, ali ne i fotografija i poseban post o tome jer, nažalost, nitko nije poslao fotografije. U ovom postu sam ostavila komentar i obećala da ću poslati fotografije kad sredim svoj "kupus". Večeras sam konačno počela slagat fotografije u kolaže. Zasada sam ih napravila 5 i kako je krenulo sigurno ću napraviti još 1 ili 2. Ma možda i 3. Iako sam obećala Isidori poslati fotografije, ipak sam odlučila ovdje nešto napisati, staviti fotografije (Isidora, nadam se da je to ok) tako da možete očekivati još 2 posta na ovu temu. Također pozivam sve vas u Isidorino i u svoje ime da napravite nešto slično. Napišite post o inspiraciji, gdje je nalazite, gdje spremate ideje, da li imate neku bilježnicu gdje crtate ono što ste zamislili ili možda imate inspiration wall odnosno zid inspiracije, da li slučajno pogledate nešto i odjedanput vam se upali ona famozna lampica i kažete sebi "to je to!".... Bilo bi stvarno lijepo kada biste napisale post o tome. Vjerujem da bi sve uživale, a i na taj način još bolje upoznale jedna drugu.

My inspirations - My wishes ili Moje inspiracije - Moje želje: namjerno sam stavila taj naslov jer zbilja vidim toliko toga, poželim toliko toga napraviti... Nažalost nemam neki svoj prostor gdje se mogu baš opustit, eksperimentirati, ne brinut se gdje ću sada leć itd. Zasada radim u svojoj sobi ili kod dragog. Kako je soba mala kad nešto počnem radit zbilja bude svega i svačega po stolu, po podu, na krevetu. Toga nisam ni svjesna sve dok ne treba ić leć. A kud sad leć? Bilo bi čišćenja tj. premještanja, gomilanja na stol. Ta faza mi je najgora. Kad radim nešto kod dragoga zauzmem mu pola stana. Dobro je za mene što on sve to trpi, ne prigovara :) Valjda ću jednog dana imat svoj vlastiti kutak gdje ću moć baš opušteno raditi. Gdje nalazim inspiraciju?Svugdje! Sigurno nam je svima zajedničko da najviše inspiracije nalazimo na internetu. Inspiraciju nalazim u knjigama koje imam kod kuće, časopisu koji redovito listam. Ponekad samo pogledam salveticu i odjedanput znam što ću sa njom napraviti. Međutim, ne mora to biti baš salvetica. To može biti bilo što. Jedan pogled i mozak radi 200 na sat. Kao što sam spomenula kod Isidore, općenito smatram da se inspiracija nalazi svugdje oko nas. Samo treba dobro gledat :) Gdje spremam ideje? Neke stvari spremam u folder, neke sam snimila na cd, ponekad spremim link od neke stranice, bloga, a ponekad neke ideje jednostavno zapamtim :)

Već sam spomenula da sam složila kolaže pa da vam pokažem. U knjižari sam nabavila 2 knjige po povoljnim cijenama: Best Ever Craft Project Book - Lucy Painter i Paint Effect - Sacha Cohen i Maggie Philo. U prvoj knjizi se mogu naći ideje što napraviti od kartona, papira, ideje za šablone, pečate, ideje za modeliranje, rad u drvu, rad sa žicom itd. Knjiga je šarena zahvaljujući onim mojom malim samoljepljivim papirićima. Te oznake znače da ću bar pokušat nešto napraviti. Kad? To nije važno. Važno je da se napravi tj. da se pokuša napraviti.
U prvom kolažu možete u sredini vidjeti fotografiju knjiga i fotografirala sam neke stranice tj. ideje koje se meni sviđaju. Spomenut ću samo neke. "Bacite" pogled skroz dolje na čajnik - sat. Poznato vam je? :) Iako je u knjizi opisano da se radi od tijesta, taj sat sam napravila od das mase. Prvi put sam ga radila prošle godine za Božićni swap, a drugi put za mamu. Pogledajte lijevo od čajnika: kao neka posudica sa voćem (također od tijesta napravljeno) i meksički sat. Sad "bacite" pogled gore i recite mi da li vidite nešto kao žito? E to bi mi bi pravi izazov napraviti. S gornje lijeve strane možete vidjeti album za fotografije. Baš takav album je po mome guštu i nadam se da ću jednog dana sama nešto slično napraviti.

Na kraju knjiga se nalaze šablone. Ima lijepih šablona, ali meni osobno se najviše sviđa vlakić. Bilo bi stvarno super djeci naslikat takav vlakić u sobi i obojati ga veselim bojama.

Ovo su fotografije od druge knjige, Paint effect. U knjizi se opisuje koji pribor koristit, tehnike bojanja, kako napraviti šablonu odnosno pečat, od čega se pečat može raditi itd. Na prvoj fotografiji mi se jako sviđa naslikano drvo. Mislite da ja sad to ne bi probala na nečemu naslikati? Itekako bih! Kakav vam je okvir? Meni je baš simpatičan :) A stolić? A morski okvir? Vlakić vam je poznat iz šablone :) A spužva - pečat na kojem je jedrilica?

Summer box

2011-01-05T20:46:00.006+01:00

Hmmm da, još je zima, još oblačim dolčevite, debelu jaketu. Još nosim kape, šalove, rukavice. Ima zima svoje ljepote, ali draže mi je kad je proljeće i ljeto. Sinoć sam gledala svoj blog i začudila sam se kako nisam stavila fotografije od jedne kutije koju sam radila za Ivu, jednu moju malu (pardon, nije više tako mala.) prijateljicu i veliku tj. preveliku pubertetliju prije skoro 2 godine. Ivu znam od malih nogu. Živi u Americi, ali svake godine dolazi u Hrvatsku. U Drveniku smo susjede, kuća do kuće. Iva je ljeti bila moja velika tlačiteljica. Čuvala sam je, igrala se sa njom, pričala sa njom, učila je plivati, skakati u more... Jedino se nije nikako dala naučit ronit i skakat bez začepljenog nosa i na glavu. Svi moji pokušaji da je nagovorim na to bili su uzaludni. Znate li da sam ljeti ujutro trebala biti tiho ako sam htjela imati svoj mir? Iva se znala rano buditi i dok bi joj se pružila prilika dotrčala bi do moje kuće, lijepo sjela za stol i pričala sa mojom bakom. Ko zna koje su rasprave njih dvije vodile, sve dok Iva ne bi čula najmanji moj zvuk. Začas bi se stvorila u moju sobu. Naravno, prije toga bi pristojno pokucala na vrata i što sam mogla :) Skočila bi na mene u postelju, smijala se, brbljala... Ljudi moji, to je trebalo preživit :) Ima toga za pričat koliko hoćete. Ljudi su mi se čudili kako mogu toliko vremena provoditi sa njom, govorili su mi da je naporna, da je ovakva, onakva... Nitko nije razumio da mi je Iva bila strašno draga bez obzira na sve. I još uvik mi je jako draga i nekako mi je stalno pred očima ona mala tlačiteljica bez 4 prednja zuba :)
Idemo mi na kutiju... Ivi je u ljeto rođendan i za nju mi je uvijek bilo teško odabrat poklone. Znate i sami da je jako teško poklanjati nekome tko ima skoro sve. To ljeto sam odlučila ukrasit jednu kutiju pa što bude. Ne znam da li se sjećate odnosno da li ste vidili moju malu ljetnu kutijicu. Imala sam još tu salveticu koja mi je bila zakon, boje koje sam koristila za malu kutijicu... Odlučila sam Ivi napraviti nešto slično, ali na većoj kutiji. Slobodno kliknite na fotografije da vidite malo bolje.

Vidite da sam u unutrašnjost sam zalijepila smeđi filc.

Ivina reakcija? Čuđenje. Nije očekivala da će dobit ručno ukrašenu kutiju. Navikla je da joj se kupuje, tako da je neko vrijeme promatrala kutiju i na kraju mi je rekla da joj se sviđa. Tko zna... Valjda joj se zbilja svidilo :)

For my friend...

2011-01-05T02:04:00.004+01:00

Božić je prošao, a prijateljica i ja nikako da se nađemo. Valjda ćemo se uspjeti ovih dana vidit pa da joj konačno dam poklone. Što sam za nju namijenila?
Crveno - zlatnu kartonsku kutijicu na koju je nalijepljena salveta. Na zlatnu boju sam nanijela 2k sottile i cijelu kutijicu sam lagano premazala smeđom uljanom bojom, tako da je dobila neki starinski izgled. Na rubove sam nanijela zlatnu kontur pastu i u unutrašnjost poklopca (koji je crvene boje) također. U unutrašnjost kutijice sam nalijepila crveni filc. Sa čim sam napunila kutijicu? Čokoladicama :)

Mali zidni kalendar koji sam radila u Wordu i Photoshopu. Prva ideja je bila da za svaki mjesec stavim neku svoju fotografiju (da se razumijemo, ne sa mojim lijepim licem :) )koja je fotografirana baš taj mjesec. Međutim, nisam imala baš od svakog mjeseca fotografije. Reći ćete da nema veze, da sam mogla stavit bilo koju fotografiju, ali to nije to. Ona ne bi znala kad je što fotografirano, ali znala bih ja. Zato sam se odlučila da sada napravim nešto jednostavnije. Za pozadinu sam u Photoshopu sama odabrala boju, uzorak, dodala sam cvjetić koji sam prije godinu dana "skinula" s neke stranice (više se i ne sjećam koje). Ubacila sam kalendar koji sam napravila u Wordu, sve isprintala na bijeli hamer papir, izbušila rupice, provukla konac za goblene i to je to.

Prijateljica obožava čitat knjige (kad bi to bilo moguće, mislim da ne bi nikad izašla iz knjižnice) i odlučila sam joj kupiti jednu. Kako ima dosta knjiga doma, bila sam na mukama što joj uopće kupiti. Dok nisam došla do police gdje su bile knjige na engleskom jeziku.... Sjetila sam se kako je jednom u razgovoru rekla da bi voljela počet čitati knjige na engleski jezik i odmah sam zgrabila meni poznati naslov: Jane Eyre.

Notebook with recipes

2011-01-03T19:11:00.012+01:00

Moram priznati da me pred Novu godinu itekako hvatala nervoza zbog poklona koji sam radila za mamu. Njoj je na Novu godinu bio rođendan i sjetila sam se da bih joj mogla napraviti bilježnicu sa receptima za kolače. Vjerujte mi najlakše je bilo napisati odnosno prepisati recepte u Word-u. Neke recepte sam prepisala iz svoje bilježnice, a neke recepte sam preuzela od Gastrodive i Masatere (Masatera još piše svoje recepte i ovdje). Ako još niste posjetile njihove blogove onda svakako posjetite, ali pripremite se na to da ćete ogladnit dok budete čitale njihove recepte.

Imala sam tvrde korice od stare bilježnice i odlučila sam ih iskoristiti. Prekrila sam ih bijelim hamer papirom (ako ste vidjele taj papir sam iskoristila za mini bilježnicu) i sve je glatko išlo dok nije trebalo uvezati. Tu su nastali problemi i sve je krenulo nizbrdo. To da su te korice bile na preklop, nekako bih izbušila rupice u sredini i sve lijepo spojila. Međutim, imala sam dvije korice i nisam znala na koji način sve to spojiti. Otišla sam u kao najbolju fotokopirnicu (neću ih imenovati) i pitala da li mogu nekako uvezati a da ne bude onaj standardni plastični uvez. Dobila sam negativan odgovor. Mislim da im se to uopće nije dalo radit i itekako sam bila i ljuta i razočarana. Kod kuće sam sama pokušala nešto napraviti, ali samo sam sve pogoršala i na kraju sam iznova pokušala napraviti korice. Znate onu situaciju kad vam nešto ne ide od ruke? Koliko god pokušavali, samo napravite gore? To se meni dogodilo taj dan i na kraju sam digla ruke od svega, sva nervozna, razočarana. Sutradan, na Staru godinu, otišla sam u knjižaru i kupila drugi hamer papir, u drugoj boji. Posljednja šansa pa što bude. Onu koricu koju sam prvi put koristila, opet sam uzela, nekako odljepila papir koji sam oštetila i nalijepila novi hamer papir u nekoj smeđoj boji. Kako je sve to ispalo, pogledajte same...

Na prvoj stranici sam stavila isprintanu zajedničku fotografiju brata i mene. Koja mama ne bi volila otvorit bilježnicu i vidit fotografiju svoje djece :)

Ovo su samo neki recepti koje sam prepisala i isprintala (klik na sliku).

Neću reć da sam baš zadovoljna kako je sve to ispalo jer smatram da je sve to moglo biti malo ljepše. Ako ništa drugo ovo mi je bila škola da drugi put napravim bolje. Što mama kaže? Kada je otvorila prvu stranicu i vidila isprintanu fotografiju pojavio se veliki osmijeh na njezinom licu. Pogledala je i recepte, ali rekla je da joj je prva stranica najbolja :)

Plave pahuljice

2010-12-29T19:45:00.009+01:00

Dragi i ja smo se nadali da će se nać koji slobodan dan pa da odnesemo svojim nećacima poklone, ali nažalost nismo nikako mogli. Nije nam bilo druge nego da poštom pošaljemo paket. Ne obazirite se na kvalitetu fotografija; znam da su očajne. Sve je brzinski fotografirano jer je trebalo jurit na poštu.
Nećacima smo poslali igračke i uz to smo poslali kutijicu sa slatkišima. Cijelu kutijicu sam ukrasila sa plavim pahuljicama jer tko kaže da one uvijek moraju biti bijele :)

U unutrašnjost kutijice sam nalijepila plavi filc.

Neki slatkiši su uspili stat u kutijicu, a neki nisu... Ma bitno da su slatkiši :)

Božićna čestitka

2010-12-24T01:22:00.002+01:00

Pomalo se čisti jer ne bih htjela da dida Mraz zapne negdi i padne. Treba svu onu robu sa balkona pokupit da ne bi sobovi zapeli svojim rogovima. Jesam li vam pričala kako smo jednu godinu brat i ja našli dokaze da su sobovi stvarno sletili na naš balkon? Nisam? A jesam neka.
I brat i ja smo volili Božić i još uvik ga volimo. Kad smo bili dica Božić je za nas bio doživljaj. Sve je bilo nekako drugačije. Znate taj osjećaj, Božićni osjećaj. Roditelji nas znali pitat što želimo da nam dida Mraz donese i onda bi nas dvoje rekli. Znali smo i napisati pismo dida Mrazu sa svojim željama i ostavit na stolu pa da on to lipo vidi napismeno jel. Mamu smo uvik gnjavili da ne smije biti robe na balkonu jer kako će inače sobovi sletit. Na Badnju večer bi išli ranije leć, ali bi se sutradan na Božić ranije probudili. Ranije znači oko 4 sata ujutro! Jednu godinu je brat na balkonu našao tragove i bio je strašno uzbuđen zbog tog otkrića. Zgrabio je roditelje za ruke i odveo ih na balkon: "Vidi! Sob od dida Mraza je bio ovdje! Vidi ovo! Ovo je noga od soba. Je je, bio je ovdje!" Naravno da sam se i ja pridružila uvjeravanju. I sama sam bila uvjerena da su sobovi stvarno sletili na naš balkon :) Nikad neću zaboraviti to jutro, nikad neću zaboraviti bratovo lice, njegovo uzbuđenje, veselje :)

Drage moje želim vam da se lipo provedete za blagdane. Pusa svima!

Christmas swap

2010-12-22T17:06:00.009+01:00

Danas me u poštanski sandučić dočekala Tinchina kuverta! S nestrpljenjem sam otvorila kuvertu i unutra je bila preslatka čizmica od papira.

U čizmici je bila ukrasna vrećica od papira...

... a u vrećici su bili predivni pokloni. Dvije ukosnice koje mi jako sviđaju. Naravno da sam ih odmah isprobala i sigurno ću ih nositi. Dobila sam i male oznake za darove ili gift tags koji su napravljeni od papira i ukrašeni su sa listićima i cvjetićima.

U čizmici sam također našla papirnatu kuvertu u kojoj je bilo pisamce od Tinche.

Draga Tincha iako sam ti poslala mail, želim ti još ovim putem zahvaliti na predivnim poklonima. Zbilja si me obradovala.

Mini bilježnica

2010-12-21T15:39:00.008+01:00

Prošle godine sam napravila 2 bilježnice iz čiste znatiželje da vidim da li ja to mogu, da li meni to ide i ove godine sam napravila jednu bilježnicu za Proljetni swap. Nakon toga više nisam ništa radila sve do prekjučer. Kako sam zadnjih par dana gledala videa sa raznim uputama kako napraviti bilježnice, notese i kako sam kod Izzy vidila fotografije od F.A.F.-a, odnosno njezine prve bilježnice, tako me opet uhvatila želja da ponovo napravim bilježnicu. Bar jednu malu, jednostavnu. Jedan čovjek koji je skupljao poštanske marke znao je da ih i ja skupljam. Poklonio mi je poštanske marke, jednu knjigu sa fotografijama poštanskih maraka, neke hrapave papire u obliku kocke i bilježnicu A4 formata sa takvim papirom. Više se i ne sjećam kada je to bilo. Samo znam da su ti papiri godinama stajali na mojoj polici. Nikad nisam točno znala što ću sa tim. Ideja je bilo raznih. Npr. razmišljala sam o tome da nekako pomoću tih papira napravim mali album za poštanske markice kojih imam brdo. Naravno da nisam napravila jer mi se onda učinilo prekomplicirano. Međutim sada je nekako drugačije, smatram da bih mogla iskoristit papire iz bilježnice i nekako probat napraviti album. Što se tiče papira u obliku kocke, njih sam prvi put iskoristila prošle godine kada sam pravila svoju prvu bilježnicu (druge 2 bilježnice su bile sa najobičnijim papirom za printanje). Kad je se samo sitim, zapitam se kako mi se onda mogla uopće sviđat. Odlučila sam iskoristit te papire iz prošlogodišnje bilježnice i napraviti novu, malu. Imala sam bijeli hamer papir koji izgleda kao da je prašina nalijepljena na njega pa sam ga iskoristila. Nema tu neke filozofije u izradi male bilježnice. Napamet sam mjerila, rezala (dimenzije su oko 9,8 cm x 12,7 cm), u sredini sam pomoću debele igle probušila 2 rupice i sve papire sam spojila sa špagom.

Nisam mogla odolit pa sam na stražnjoj strani tupkala jednu pahulju u zlatnoj boji.

Christmas swap - pokloni za Tinchu

2010-12-19T18:52:00.010+01:00

Kao što sam u prošlom postu objavila, pokloni za Tinchu su stigli čitavi. Ne znam koliko puta sam napisala ili rekla da znam zamislit jedno a napraviti nešto sasvim deseto. Tako je bilo i u ovom slučaju i mogu vam reći da mi je drago zbog toga.
Bit ću iskrena i priznat ću da za Tinchin blog nisam znala sve do izvlačenja parova. Kada sam vidila da mi je ona partnerica, otišla sam na njezin blog i bila sam ugodno iznenađena kada sam vidila što radi. U početku sam mislila koristiti boje koje ona često koristi u svojim radovima, ali kada sam vidila da imam jednu salveticu koja se super slaže sa trakom za vijenac to je bilo to. Iako je Tincha objavila fotografije na svoj blog, objavit ću i ja svoje. Od viška glava ne boli :)
Sašila sam vreću od filca u bijeloj i narančastoj boji. Totalna amaterka u šivanju se nekako snašla. Mislim da sam jedno uru vrimena bila koncentrirana samo na šivanje.

Mali vijenčić - mislim da tu ne trebam ništa posebno opisivati.

Mala kutijica u bijeloj i srebrnoj boji. Cijela kutijica je obojana bijelom bojom i na vrh poklopca sam nalijepila salveticu. Gornji uži rub (ne znam kako bih drugačije rekla), dakle odmah ispod salvetice, obojala sam srebrnom bojom. Donji rub tj. širi rub poklopca nije skroz bijel. Pomiješala sam bijelu i jako malo srebrne boje tako da se golim okom jedva primjećuje. Za unutrašnjost gornjeg poklopca iskoristila sam snijeg šablonu - tupkano srebrnom bojom. U unutrašnjost donje kutijice nalijepila sam salveticu sa notama - koristila sam drugi sloj salvetice. Sa strane sam sve lagano razmazala (ne tupkala, nego baš razmazala sa spužvicom) srebrnom bojom (pomiješano sa malo bijele).

Treći poklon koji je bio u vreći - Kinder čokolada :)

Moji pokloni? Doći će :)

Božićni vijenci + Recept za kolač

2010-12-18T02:46:00.008+01:00

Jeste li gledali zadnjeg Harry Potter-a? Nikad mi nije bilo tako dosadno u kino kao večeras. Valjda će nastavak biti bolji... Nego, pustimo mi sada Potter-a. U zadnje vrime me drži neko ludilo odnosno inspiracije za poklone. Sve je počelo prije tjedan dana kad sam počela pravit poklone za Tinchu. Neki dan sam konačno dovršila poklone za nju, poslala poštom i večeras sam dobila obavijest od nje da je sve stiglo čitavo :) Što je dobila? Morat ćete se malo strpit dok ona stavi fotografije na svoj blog. Napravila sam još neke poklone. Sitnice, ali od srca napravljeno. O tome neki drugi put. Sada vam želim pokazati svoje prve Božićne vijence. Da, prvi put sam ih radila i dobro da nemam više vijenaca inače ne znam kad bih stala. Nabavila sam 2 vijenca od stiropora, ukrasne trake, neke sitnice i zaokupirala dragome pola stana. Mislim da mu je olakšalo kada sam sve završila jer sam ga davila pitanjima "Jel dobro? Što misliš da stavim ovo više udesno? Kako izgleda? Da stavim ovo? Ili ne? A daaaaaaaaaaj, pa reci što misliš!" Mislite da svakoga tako gnjavim? Ma kakvi! Imam 2 glavne "žrtve". Za jednu "žrtvu" već znate, a za drugu sam sigurna da ćete brzo pogodit tko je. A sad pogledajte fotografije i lipo mi recite svoja mišljenja.
Prvi vijenac je napravlje za doma.

Drugi vijenac sam napravila za dragoga i moram priznat da mi je mrvicu ovaj draži.

Osim što su me uhvatili pokloni, vijenci, uhvatili su me i kolači. 2 puta sam radila jedan kolač po receptu koji sam vidila na tv-u i naravno da sam brzo potamanila. Ok, nije da sam sama sve pojela, ali priznajem da sam pojela malo više od drugih :)

Ne znam uopće kako se kolač zove, ali evo vam recept:

- 3 jaja

- 140 gr šećera

- 70 gr brašna

- 140 gr margarina

- 30 ml ruma

- 100 gr bijele čokolade

- 70 gr čokolade za kuhanje

Napomena za čokolade: sada vam pišem onako kako se sićam, papir na koji je napisan recept ostao je kod dragog. U receptu koji sam vidila na tv-u ide 70 gr bijele čok. i 100 gr. čok. za kuhanje, međutim kad sam pravila kolač vidila sam da bi trebalo ići oko 100 gr bijele čok., i pola čok. za kuhanje.

Što se tiče veličine tepsije, prvi put kad sam radila koristila sam neku tepsiju u obliku pravokutnika. Kolač je bio tanak, ali ako volite da je tako... Drugi put sam koristila kalup za tortu, promjer 26 cm. Kolač je bio malo deblji. Ma kada napravite smjesu same ćete vidit, procijenit koji kalup tj. tepsija vam treba.

Odvojiti žumanjke i bjelanjke. U jednu posudu mikserom mišat žumanjke, pa dodat margarin, šećer, ruma, naribat malo čok. za kuhanje (koliko - to vi sami procijenite, ja sam na pamet ribala). Dodat brašno i snijeg od bjelanjka. Tepsiju namazat margarinom, prelit smjesom i peć na 200 stupnjeva. Na tv-u su rekli da treba peć 40 min., ali treba vam manje. Znate i same da je dovoljno uzet čačkalice i bockat :) Mislim ono, govori vam totalna amaterka koja rijetko peče kolače :) Kada se biskvit ispekao, na red dolaze čokolade. Prvo otopit bijelu čok. na paru - na tv-u su pokazali da treba razlomit čok. i ulit malo ulja (najobičnijeg, sojinog ili što već). Kad se čokolada lipo otopi, sve prelit preko biskvita. Nakon toga treba rastopit čok. za kuhanje na isti način kao i bijelu čok. Čok. za kuhanje nećete cijelu prelit preko bijele nego je možete ulit u one kese (ne znam kako se to zove) za ukrašavanje kolača. Ili jednostavno uzmite žlicu pa lagano prođite tom čok. po bijeloj. Kao da radite neke šare. I to je to. Kolač lipo stavite u frižider da se ohladi.

Eto. Znam da je malo glupo bez slika, ali budem jednom prilikom sve fotografirala.

Bez naslova

2010-12-01T01:22:00.005+01:00

Dobitnica je...

2010-11-18T22:06:00.005+01:00

Tjedan dana je prošlo i danas je bilo izvlačenje. Na papiriće sam napisala imena i sve ubacila u zdjelu.

Sve sam dobro promiješala i izvukla jedan papirić. Hm, tko bi mogao dobiti platno?

Dobitnica je.....

Raki čestitam :) Pošalji mi adresu na moj mail (piše u profilu koji je) tako da ti mogu poslat sliku.

Stylish blogger Award

2010-11-17T23:41:00.002+01:00

Ljudi moji, ako nastavimo ovako doznat ćemo sve detalje o jedni drugima :) Priznajem da su mi postale drage ove igrice, nekako se opustim dok pišem o sebi, uživam u tome. Vi koji me redovito pratite znate da se volim raspisati. LadyA i Lilly su ovu nagradu proslijedile svim svojim sljedbenicima, pa... Zašto se ne pridružit?

Pravila su:
- Zahvaliti osobi od koje je nagrada došla (LadyA i Lilly hvala)
- Napisati 7 stvari o sebi
- Nagraditi 15 kreativnih blogova i obavijestiti ih o nagradi

1. Ljudi često dobiju neko krivo mišljenje o meni a da se uopće ne potrude upoznati me. Ne znam jel tome kriva moja šutljivost kad prvi put upoznam nekoga, jel tome kriva moja ozbiljna faca... Ma ko će znat. Uostalom baš me briga (da se sad ne izrazim na drugi način). Kad sam bila na pripravnički u stomatološkoj poliklinici (zubotehničarka sam po struci i ekonomistica) trebalo mi je malo vrimena da se prilagodim (meni nekad treba i više vrimena da se prilagodim, opustim. kad se opustim e onda znam brbljat i brbljat, ponekad zezat itd itd), da "snimim" sve te ljude, situaciju itd. Nakon nekog vrimena sam se opustila i bilo je super. Jedna jedina zubotehničarka je bila poštena pa mi je otvoreno u lice rekla što je mislila kad me prvi put vidila. Mislila se koja sam ja, tako ozbiljne face, pomalo namrštena. Ko zna kakva sam kao osoba. Kako smo sidile jedna do druge, tako smo se malo pomalo upoznale, pričale i žena je prominila mišljenje o meni. Ona se bar potrudila da me upozna. Ima ljudi koji se uopće nisu potrudili pa čak i neki od rodbine. Kada bi nakon ne znam koliko godina doznali nešto o meni bili bi u čudu "Nisam znao/znala da si takva, da radiš to i to.... Svaka čast..." bla bla bla.... Pa što imaju o meni znat? Znat će oni koji me dobro poznaju, s kojima sam više u kontaktu, s kojima se više družim. Zato svitu moj, koji se ne znate potrudit upoznat nekoga malo bolje, dobro jutro vam želim :)

2. Znam se svađat sa doktorima kad mislim da nisu u pravu. Kad se samo sitim jednog okulista u bolnici. Još mu prezime pamtim. Doktoru sam itekako digla tlak, a i on meni. Cvikerašica sam od svoje 14-te godine. Kad sam prvi put bila u okulista u bolnicu (bila neka ženska) rečeno mi je da imam cilindar (ili astigmatizam, kako vam je draže) na lijevo oko. Kad sam drugi put išla kod okulista u bolnicu dopao me neki grintavi lik. Kako sam imala konjuktivitis, dobila neke lijekove, tako sam nakon nekog vrimena trebala doć na kontrolu. Kako redovito provjeravam svoj vid (znate ono, pokrijete dlanom jedno oko pa drugim gledate, pa onda pokrijete drugo oko...) primjetila sam da mi se vid na desno oko malo pokvario. Bolnica ko bolnica, uglavnom bude kupus tamo i ovaj put su tom kupusu bile krive medicinske sestre. Slagale su uputnicu na uputnicu i umisto da prozivaju ljude čije su uputnice bile s donje strane, one su prozivale ljude čije su uputnice bile s gornje strane tj. ljude koji su došli prije par minuta. Normalno da je svit podivlja, da su počeli prigovori. Vidili doktora pa ga pitali kakav je to način i ovaj odmah počeo grintat. Kad je konačno doša na mene red, ušle mama i ja u ordinaciju. Pregledao on mene, rekao da je sve je ok, konjuktivitis se povukao. Rekla sam da sam primjetila da mi se vid na desno oko malo pokvario i on se izdera na mene da mi se vid ne može pokvarit od konjuktivitisa. Nisam ni rekla da je od toga. Samo sam rekla što sam primjetila. Počelo tu natezanje, drž tamo - amo i na kraju on mojoj mami:
"Gospođo, vaša kćerka laže! Njoj se sigurno vid prije pokvario, ali vam nije htila reć!"
Gotovo! Bomba! Poludila!
"Kome ćete vi govorit da laže?! Valjda ja znam kakav mi je vid!"
"Zar ćeš ti mene učit oftalmologiju?!"
"Oću!"
Mama je stajala sa strane. Ona koja inače uvik kaže što treba reć, ovaj put je šutila i promatrala nas sva u "šoku". Nije očekivala da ću onako planut, ali je znala da nisam lagala, znala je da vodim brigu o svom vidu, da kontroliram.
Idući korak je bio određivanje dioptrije, bla bla, napisao je on na onu uputnicu za naočale što je trebao i dao mi. Pogledala sam uputnicu i vidila da je napisao da imam cilindar na desno oko. Pitala sam ga kako može biti na desno kad mi je rečeno da je na lijevo. Počela je druga runda svađe. Na kraju sam izjavila da neću uopće uzimat naočale sa tim što mi je napisao.
Mama me odlučila odvest u privatnice i zamislite što je ona rekla:
"Dušo, imaš cilindar na oba oka."
Mogu vam reć da mi je sve lipo odredila.
Da vam sad ispričam kako je bilo u jednog zubara. Primjetila sam neku rupicu (karijes) na kutnjaku i otišla u zubara. Lipo mi je popravio zub, to moram priznat. Međutim čovik izjavi najveću glupost:
"Pokvareni su ti svi pretkutnjaci. Moraš sve popravit. Kad možeš doć? Zapisat ću te."
Ha? Ma šta je pokvareno? Valjda ja znam kakvi su moji zubi. 100% sam sigurna da nijedan pretkutnjak nije pokvaren. Zubar me uporno uvjeravao da su pokvareni i u meni je počelo "kuvat". Svađa nije bila tako žestoka kao sa okulistom, ali čoviku sam jasno i glasno rekla da me može slobodno zapisat kad god hoće, ali nema šanse da se pojavim. Tako je i bilo. Otišla u druge zubarice kod koje sam prije bila, pregledala mi je zube i rekla da je sve u redu. Naravno da je sve u redu. Pa nisam blesava!

3. Radim neke poslove koje bi kao muški trebali raditi, neke poslove koje neke cure/žene ne bi uopće radile da ne bi slučajno išporkali (uprljali) svoje ruke ili im je lino tj. lijeno. Istina ima ponekad dana kad me uvati grinta kad moram nešto napraviti, ali poslije kad me grinta prođe mislim se bolje da znam neke stvari jer se nikad ne zna što će biti sutra. Berem masline, liti zalivam mlade masline, nosim vriće gnojiva ko velika (šta je to meni problem malo se išporkat i usmrdit se), održavam svoj brod (čitajte= čistim ga sama, brusim i piturajem kad je vrime za to, nadišem se i zamažem se onom piturom za brode), vozim svoj drveni brod, čistim i minjam svićice brodskog motora (ko zna, valja ću ga jednog dana znat rastavit cilog, popravit i sastavit), nosim što treba, koji put babi vrt okopam, itd itd... Lani sam prvi put sadila pome i paprike i sva se uživila u to. Baba onda nije mogla govorit da su to njezine pome i paprike pa je zato ove godine ona sama sadila. Nisam mislila da ću to ikad reć, ali bilo mi je malo krivo što ja to nisam napravila. Sad bih baš volila imat svoj mali komad vrta i sadit što me volja. Kako živim u stanu volila bih u pitare ili male limenke il di već imat posađene začine. Ne znam što me sad to uvatilo. Valjda se sve više i više vidi da sam žensko :))

4. Kad sam išla u osnovnu školu od 5 do 8 razreda sam bila u orkestru. Svirala sam tamburu, bila prvi glas i nastupala na svim školskim priredbama. Nastavnik je onda uzimao samo odlikaše što mi je bilo glupo. Ja sam uvik bila vrlo dobar đak. Ne znam uopće što mi je bilo, ali pitala sam ga da li mogu i ja bit u orkestru i dopustio mi je. Inače sam odlično svirala melodiku i sintisajzer, nije mi trebalo puno da naučim note napamet i zato mi je to sa orskestrom bilo novo, zanimljivo. Uživala sam, a tati je bilo drago što sam u orkestru jer je smatrao je da važno znat svirat bar jedan instrument. Kad se samo sitim kako bi nastavnik udarao prstima po stolu "taa-taa-ta-te-taa-taa-ta-te....." Uvik, ali uvik će mi biti žao što na kraju osmog razreda nisam uzela svoju kajdanku sa svim onim pismama koje smo svirali u školi. Kod kuće imam mandolinu koju mi je otac poklonio, imam i neku, nazovimo to, knjigu sa notama. Nažalost, mandolina je u ormaru i ne sića se kad sam je zadnji put koristila. Možda je vrime da je uzmem u ruke? Da je naštimam? Da se prisjetim kakav je to osjećaj držat trzalicu?

5. Ne pijem kavu, ne pijem kapučino. Čaj? Čaj pijem samo kad sam bolesna il kad sam u kafiću. I odmah da kažem: pijem samo od šipka i borovnice. Štrudele mi nemojte uopće nudit. Nikako ih ne podnosim. Kolače od jabuke... Uf! Jabuke pojedem ovako, ali u kolaču nema šanse. Inače ne volim voćne kolače i torte. Cigarete? Užas! Pitam se što ljudi uopće vide u tome. Ne mogu nikome zabranit da puši, ne vodim ne znam kakvu raspravu o tome jer bi bilo svega i svačega. Neka se nitko ne uvridi, ali stvarno mrzim kad netko kraj mene zapali cigaretu (iako takvim osobama nikad ništa ne kažem. kao što sam rekla ne mogu nikome zabranit). Ako sam bila negdi vani, u društvu pušača, dok dođem doma bacam odjeću na pranje, jaknu na balkon da se dobro prozrači i idem ravno pod tuš. Strašno mi smeta ako netko za stolom dok se jede zapali cigaretu. Ako se već netko ne može strpit, molim lijepo izađi van i poštedi me da mogu u miru pojest do kraja.

6. Jako volim pse. Imala sam prije pse i svi su bili lovački. Rado ih se sićam i o njima bih vam mogla pisat i pisat jer je svaki od njih bio poseban na svoj način. Već dugo nemam pse, ali volila bih jednog dana opet imat. Naravno s tim da ga imam di držat. Nisam poput nekih koji neko vrime drže psa u stanu/kući i nakon nekog vrimena ga odbace, napuste da luta okolo. Tako nešto ne mogu napravit, nisam od kamena. Smatram da psi itekako mogu biti pravi prijatelji, samo treba znat s njima. Uostalom, sama sam se u to uvjerila sa svojim psima koje sam imala.

7. Imam jednu neispunjenu želju. Dobro, imam više želja, ali spomenut ću vam tu jednu. U posljednjoj nagradi je bilo pitanje koju stranu zemlju bi volili posjetiti. Trebalo je postaviti i ovo pitanje: koje misto u Hrvatskoj bi voljeli posjetiti. Moj odgovor bi bio Savudrija.
Moj pokojni dida je bio svjetioničar. Najviše godina je proveo u Savudriji i s njim su bili baka i moj otac. Dosta sam slušala o Savudriji, kako im je bilo tamo, gledala fotografije koje je baka sačuvala. Dida već dugo nema, ali zato baka i otac i dalje znaju spomenut Savudriju. Stvarno bih volila posjetit to misto, vidit svjetionik di je dida radio, di je živio sa bakom i tatom... Nadam se da će mi se želja jednog dana ispunit.

Jeste preživili ovaj post? :) Sad bih trebala nagraditi 15 kreativnih blogova, ali napravit ću kao LadyA i Lilly. Neću nikoga posebno izdvajati, nego ću nagraditi sve blogerice koje su moje sljedbenice. Eto, odoh sad leć :)

Drvenik, Drvenik to je najlipji otok moj

2010-11-16T01:29:00.007+01:00

Kao što naslov posta kaže za mene je Drvenik najlipši otok. Cili svoj život idem u Drvenik i jednostavno volim taj otok. Istina, ima nekih nedostataka, mana koje treba riješiti i iskreno se nadam da će se sve jednog dana sredit, ali kao što sam rekla jednostavno volim taj otok. Lipo je kad imate gdje otić, lipo je kad se možete začas spakirat bez ikakvog planiranja, lipo je kad vas ima tko dočekat kao mene moja baka. Mogla bih vam još pisat i pisat, ali bolje da sada stanem. Možda neki drugi put. Sada sam samo htjela sa vama podijelit jednu pjesmu iz Drvenika za koju sam doznala prije 2 godine. Ne znam koliko je ta pjesma stara, samo mi je bitno da je sada znam, da je sada imam napisanu na papir.

Rođen sam u mistu malom posrid Jadrana tog
Drvenik, Drvenik to je najlipji otok moj

Okupan u suncu osta, Jadran ga jubi plav
Drvenik, Drvenik to je moj mili zavičaj

Živim puno daleko, daleko od mista mog
Al more, kamen i ljudi ostat će u srcu mom

Mornari i kapitani svud idu navigat
Kroz bure i uragane, užaju zakantat

Drvenik misto je malo posrid Jadrana tog
Drvenik, Drvenik to je najdraži otok moj

Bez naslova

2010-11-14T10:08:00.001+01:00

Poklon? Present? Giveaway? Ili? Ma kako hoćete :)

2010-11-11T00:02:00.005+01:00

Nakon ovog platna uhvatila me volja za još jednim. Nisam mogla odolit pa sam danas kupila nekoliko platna i "bacila" se na posao.

TEMA: Jesen
MJESTO RADNJE: Moja soba
VRIJEME RADNJE: Od otprilike 19h do 21:50 (Tada je počeo CSI koji sam morala gledat, mada moram priznati da mi sad to nije to kad je Grissom otiša. Ah! Trebali ste vidit moju tugu kad sam gledala tu epizodu njegovog odlaska.)
MATERIJAL/PRIBOR: Napeto platno dim. 30x24, salveta, ljepilo, akrilne boje (smeđa, žuta, zelena-2 nijanse, ljubičasta, mrvicu boje breskve - sve boje sam mišala ovako i onako. ne pitajte ništa), retardator, bitumen, spužvica (da, samo sam jednu spužvicu koristila), tanki kist Raphael Kaerell 869 br. 4, lak Capacryl PU-Satin
KRITIČAR: Ovaj put ga nije bilo :)
REZULTAT: Pogledajte sami/same :)

Poklanjam platno!

Da, dobro ste pročitale :) Neki poseban razlog zašto poklanjam platno? Zar trebam imat razlog? Samo se nadam da ću nekoga razveseliti sa svojim radom. Ako vam se sviđa platno, ostavite komentar na ovaj post. Izvlačenje će biti u četvrtak 18.11. i isti dan ću objavit pobjednika tj. pobjednicu na blog. Sretno :)

Bez naslova

2010-11-10T21:37:00.003+01:00

Me encanta tu blog

2010-11-09T21:10:00.003+01:00

Me encanta tu blog ili kako sam vidila u Google prevoditelj Volim svoj blog. Maloprije sam "povirila" na Edin blog i od LadyA i vidila da su mi obje dodijelile ovu nagradu. Trebam odgovoriti na neka pitanja i proslijediti dalje nagradu.

Pitanja na koja moram odgovoriti:

1. Zašto si stvorila blog?

2. Koju vrstu blogova čitaš?

3. Imaš li omiljenu marku dekorativne kozmetike?

4. A odjeće?

5. Koji proizvod dekorativne kozmetike ti je najbitniji?

6. Koju boju najviše voliš?

7. Tvoj parfem?

8. Koji film najviše voliš?

9. Koje države želiš posjetiti i zašto?

1. Već sam prije otvarala blogove na Blog.hr, ali nikad se nisam puno zadržala jer mi je jednostavno bilo dosadno, nezanimljivo. Nešto je falilo. Na Blogspot.com sam slučajno naletila. Zapravo, ako ćemo bit precizniji, naletila sam na neke blogove sa Blogspot-a i ugodno sam se iznenadila što sam sve tu našla. Na pitanje zašto sam otvorila blog ne znam uopće odgovoriti. Bitno je da sam otvorila, zar ne :) U početku sam svoj blog zamislila kao misto di ću pokazivati svoje radove, međutim i same ste vidile da nije na tome ostalo. I drago mi je da nije. Ponekad se vratim na početak svog bloga i pitam se kako sam uopće mogla započet onako traljavo pisati, onako traljavo stavljati slike. Najradije bih sve to izbrisala, ali neka stoji. Bar da se tu i tamo podsjetim kako sam traljava bila :)) Sada... Znam da nema puno mojih radova, ali zato tu i tamo ubacim koju fotografiju, napišem nešto. Sve što sam napisala, napisala sam u nekom svom trenutku, u nekoj navali inspiracije, bez puno razmišljanja i sa velikim guštom.

2. Jako volim kreativne blogove, vidit tko je što napravio, kako je nešto napravljeno. Ovo drugo... Ako me zanima nešto određeno, onda ću se potrudit i nać ono što mi treba.

3. Trenutno Maybelline i Vichi. To mi zasada najviše odgovara.

4. Kupujem ono što mi se svidi, ono u čemu mi je udobno i što ću baš nosit. Na cijenu itekako pazim. Ne pada mi na pamet dat za neki majicu 500-600 kn kad znam da mogu nać puuuuuuuno jeftinije i puuuuuuuuuno lipše. To što se za neki komad odjeće kaže da je marka, ne znači da je kvalitetno.

5. Maskara, tekući puder (koji ponekad koristim, sve ovisi kakvo mi je lice) i melem (nekad sam koristila labello, ali otkad sam isprobala Melem od tada samo to koristim).

6. Plava boja mi je najdraža. Definitivno! Isto tako volim krem boje, bijelu, crnu i ljubičastu.

7. Femme by Hugo boss i Acqua di gio by Giorgio Armani, ta 2 parfema obožavam! Femme sam dobila od dragog i jednostavno sam poludila za tim parfemom. Obožavam ga, obožavam, obožavam! Acqua sam dobila od jedne moje suside. Zapravo dobila sam jednu kutijicu sa 6 ili 7 malih parfemčića i među njima je bio Acqua koji me totalno osvojio i kojeg nažalost više nemam jer sam ga potrošila. Ajme tuge kad sam potrošila zadnju kap tog parfema. Nema mi druge. Ili kupit novi ili "upilat" nekog da mi pokloni, hihihi!

8. Bolje bi bilo pitat u množini, koje filmove najviše volim. Gospodar prstenova No.1. Volim taj film. Zapravo ne! Obožavam taj film! Ne pitajte koliko puta sam ga gledala. Zelena milja mi je jako jako draga i za taj film me nemojte pitat koliko puta sam ga gledala. Mamma mia, Zvjezdana prašina, Uljezi, Djevojka od milijun dolara (e tu sam se naplakala. Ko bi reka da onaj kauboj tj. Prljavi Harry tj. Clint Eastwood može radit tako dobre filmove), Zamjena (još jedan Eastwood-ov film), Superman (ali sa Cristopher Reeve, po meni on je jedan jedini i pravi Superman), Batman (sa Christian Bale, ne bih imala ništa protiv da ga malo cmoknem! Ah! Evo sad gledam njegovu sliku na Google :D )... Ajme, pa ja ću ovdje napisat cili popis filmova!

9. Škotska! Jednostavno me vuče ta država, želim je vidit, želim čut malo više o njihovoj povijesti, posjetit dvorce. Eto. Neke zanima šoping, mene zanima povijest. Također bih volila posjetit Irsku i Grčku.

Kome prosljeđujem nagradu?

Autumn swap

2010-11-08T20:13:00.012+01:00

Sjećate se Proljetnog swapa sa Cvijetnog foruma? Ljetni swap nismo imali, ali zato je Tina organizirala Jesenski swap. Na taj swap se prijavio Antun, dvanaestogodišnji dječak/momčić/momak (kako bi vi rekli?) koji je bio moj par. Inače se znam mislit što nekome napraviti tj. pokloniti, ali za njega sam se pogotovo mislila. Što uopće pokloniti dvanaestogodišnjaku? Ne poznajem ga, ne znam što voli... Na kraju sam se sitila jednog platna što sam radila prošle godine. Mogla bih to ponovo napraviti. Zašto ne? Imala sam platno, imala sam tu salvetu, imala sam sve potrebne boje i imala sam svog kritičara. Brata! Trebali ste nas vidit to popodne i večer. Nas dvoje u mojoj maloj sobici. On za stolom sa kompjutorom, a ja na podu sa platnom, salvetom, akrilnim bojama, spužvicama, kistovima, šalicom vode, špatulicom za miješanje boja, malim tanjurićem.

Faza broj 1
Zalijepila salvetu na platno i počela sam "pilat" brata.

Ja: Jel dobro?
On: Da!
Ja: Sigurno? Nemoj lagat!
On: Dobro je!

Faza broj 2
Počela sam bojati: malo sa spužvicom, malo sa tankim kistom... Potezi su bili svakakvi, moje reakcije su bile svakakve.

Ja: Kako je?
On bi malo slegnuo ramenima: Tako tako.
Ja: Jel boja presvijetla? Da potamnim?
On: Može malo, ali pazi.
Ja: Dobro.

Boje su zaista bile svijetle i nisam bila zadovoljna sa tim pa sam preko tih svijetlih boja dodala malo tamnije nijanse.

Ja: Jel sada bolje?
On: Da, sada je bolje. Gotovo, nemoj više dirati.

Gledala sam platno i vrag mi nije dao mira. Falilo je još nešto. Vidio je brat na meni da se mislim što bih još mogla napraviti sa tim platno i uputio mi je prijeteći pogled da konačno stanem, da ne treba više ništa dodavati.

Faza broj 3
Vrag mi i dalje nije dao mira. Sitila sam se da imam malu bočicu tog famoznog bitumena koji nikad nisam koristila. Možda je sad prilika da ga isprobam? Zašto ne? Ma samo ću malo rubove namazat. Pokazala sam bratu što namjeravam, a on je zakolutao očima i rekao mi da sam dosadna. A što mogu kad sam takva. Pa nisam ja kriva za to.
Uzela sam tu famoznu bočicu bitumena, malo umočila spužvicu kojom sam prvo prošla preko nekog lista papira i tek onda nanijela na rubove platna. I opet nisam bila zadovoljna. Ma idem nanijet bitumen preko cilog platna. Brat je odmah shvatio što slijedi i nekako me pogledao. Valjda se u tom trenutku zapitao na što će sve to sličit. Kada sam bila gotova bratov pogled je bio drugačiji.

On: Sada je super! Gotovo! Ne diraj više!

Ovaj put sam ga poslušala.

Faza broj 4
Nekako mi se učinilo malo da Antunu pošaljem samo platno pa sam odlučila još nešto napraviti. Bookmark! Tu nije bilo neke filozofije (za promjenu, jel).

Kada je Antun dobio platno i bookmark, poslao mi je poruku da mu je malo neugodno jer ono što je on meni poslao nije baš nešto. Zanima vas što sam dobila od njega? Svoju prvu tikvu :) Da, da. Još nikad nisam imala tikvu kod kuće :) Malo sam se iznenadila kad sam otvorila kutiju i vidila tikvu i od srca sam se nasmijala. Bilo mi je tako slatko to vidit. Uz tikvu sam dobila i jedan mali pitarić sa nekom biljčicom (ne znam kako se zove) koju nisam fotografirala. Nažalost, zemlja u tom pitariću se rasula i dio biljke se osušio i morala sam bacit. Bilo mi je žao kad sam vidila. Dragi je odmah uzeo pitarić, stavio drugu zemlju i drugi dio biljkice sa korijenom (koji nije propa) smo vratili nazad u pitarić. Sada treba vidit hoće li to preživit. Još gdje sam vidila da se lišće zeleni stavila sam u čašu punu vode pa ću vidit oće li pustit žilice. Nemam nikakva iskustva sa biljkama, ali malo ću se potrudit oko ovoga što sam dobila. Nadam se da će bar ovo u pitariću uspit preživit. Ako uspije, onda ću stavit pitarić u tikvu gdje je i trebao biti kad sam ga dobila.

Koplje

2010-11-04T15:20:00.004+01:00

Prije skoro 2 mjeseca konačno sam se učlanila u knjižnicu. Dok su mi napravili člansku iskaznicu odmah sam odjurila na prvi kat i ugledala brdo knjiga. Uh! Od kud počet? Di ću gledat? Što ću uzet? Počela sam polako ić od police do police, tu i tamo bih uzela koju knjigu i pročitala kratak sadržaj, tu i tamo bih nakrivila glavu da vidim koji je autor... Ma imala sam osjećaj da sam ne znam koliko u knjižnicu i da nikad neću izać. Konačno sam se zaustavila ispred police gdje je engleska književnost. Jane Austen! Nikad nisam pročitala njezine knjige. Za početak sam uzela "Emmu", pa poslije toga "Ponos i predrasude", pa nakon toga "Razum i osjećaji". Tu zadnju još nisam pročitala. Zapravo još je nisam ni otvorila. Uostalom tu sada nije riječ o Jane Austen, nego o romanu "Koplje" od Louis de Wohl. Uz Razum i osjećaje posudila sam i tu knjigu. Priznajem da sam se dugo mislila da li je posudi ili ne posudit. Pročitala sam sadržaj, pa sam vidila da ima još knjiga od istog autora. Pročitala sam i druge sadržaje i bila u velikoj dilemi. Što da uopće uzmem? Opet sam pročitala sadržaj od knjige "Koplje" i priznajem da me privuklo to što se radnja odvijala u doba Rimskog carstva, priznajem da me privuklo to što se radnja odvijala u doba Isusa Krista. Došla sam doma sa te 2 knjige koje sam posudila i dala mami na izbor neka bira koju će prvo čitat. Međutim, kako je ona rekla neka ja biram tako sam nakon kratkog razmišljanja uzela "Koplje".
Virujte mi, knjiga me totalno osvojila. Jedva sam čekala večer da mogu nastavit čitat, da uđem u svoj svijet mašte. Jutros kad sam se probudila prva misao je bila "Imam još malo za čitat. Ko će čekat večer!" Naravno da sam se odmah razbudila i nastavila čitat dok nisam došla do samog kraja i malo se zamislila.

Radnja romana "Koplje" o posljednjim Kristovim danima seže od palača carskog Rima do judejskih brežuljaka i Jeruzalema - gdje sukob ljubavi i izdaje, osvete i otkupljenja dostiže moćan vrhunac u drami Raspeća. Ovo je potresna priča o najdramatičnijem svjetskom pogubljenju, o načinu na koji je ono pogodilo jednoga od njegovih najmanje poznatih sudionika - čovjeka koji je zarinuo koplje u Krista na Križu.
Mnogobrojni su kritičari ovaj roman o rimskom centurionu Kasiju Longinu ocijenili kao jedno od najboljih kršćanskih književnih ostvarenja.

To je taj kratak sadržaj. Nema smisla da vam pišem u detalje o ovoj knjizi. Toplo je preporučam i sigurna sam za one koji budu čitali "Koplje" da će se na kraju malo zamislit da li još imaju vjere ili su izgubili vjeru. Ja sam se itekako zamislila...

Komentar na jedan post

2010-10-24T17:04:00.006+02:00

Današnje mirno nediljno popodne provodim u svojoj sobi i počela sam polako čitat blogove. Moram nadoknadit propušteno. Da budem iskrena još uvik sam na prvom blogu koji sam počela čitat a to je od Lilly. Privukao me njezin post o časopisu Sensa i počela sam pisat komentar na njezin blog. Kako sam krenula to ne bi ispao komentar nego pravi post o časopisima tako da sam odlučila na svom blogu napisat svoje mišljenje. Lilly, što mogu kad si mi dala inspiraciju.

LadyA je komentirala kako je prije kupovala Teen i OK. Virujte mi i ja sam. Bila sam totalno luda za tim časopisima u školi. Ništa čudno jel da? Trebalo je ispunjavat one ankete, vidit oće li bit sriće u ljubavi, tko mi je pravi prijatelj/prava prijateljica, komentirat glumce/glumice, pjevače/pjevačice, itd itd. Trebam li spominjat postere slavih? Bolje da ih ne spominjem. Kad se samo sitim kako sam ih lipila po zidu. Sićate se kad je OK tek počeo izlazit? Bio je praktičan zbog svoje veličine, lipo si moga ić u školu, sakrit časopis ispod klupe i pomalo listat. Kasnije je OK odjedanput narastao i više mi nije bio zanimljiv. Tu i tamo bih znala prolistat neke druge časopise od nekog ili bih sama kupila. S vrimenom sam prestala kupovat i listat takve časopise. Kao da sam sebi rekla "Što će meni to???"

Mare je ovako komentirala: "a još prije dvije tri godine sam zaključila da me ne zanimaju samozvane zvijezde za koje ni ne znam šta rade (osim što se prodaju), da me ne zanimaju tekstovi tipa - kako smanjiti bore, ispeglati celulit, zadržati muškarca.... i prestala čitati takve časopise i gledati TV emisije takvog sadržaja.... i puno mi je ljepše i jednostavnije živjeti sa stvarnim ljudima, nenašminkanim ali iskrenim..."

Ja se slažem sa njom. A vi?

Što mislim o časopisima? Veliko bacanje para! DA SE RAZUMIMO, pod tim "veliko bacanje para" mislim na one časopise koji pišu o nekim zvijezdama ili kako je Lilly napisala vječno izretuširana tijela i lica, iste teme i sl.
Koliko ja znam zvijezde su na nebu, može ih se vidit po noći kako lipo sjaje. Najlipše ih je gledat kad ste u nekom malom mistu, bilo u nekom selu i na nekom otoku, ili kad se vozite po noći s brodom ili kad šetate prirodom po noći. Recite mi da li ste ikada legli negdje po noći na otvorenom i gledali zvijezde? Ja jesam i osjećaj je poredivan! Kad bih išla kod bake znala bih leć ispred kuće i gledat zvijezde. Ili kad bih se po noći probudila i ne bih mogla odmah zaspat, izašla bih na balkon i promatrala zvijezdano nebo. Stvarno predivan osjećaj.

Da li kupujem neki časopis? Jedini časopis koji kupujem to je Moj stan. Sviđa mi se jer je jednostavan, nije prenatrpan svim mogućim i nemogućim reklamama kao neki drugi časopisi, uvik nađem nešto što mi je lipo, zanimljivo, neke ideje koje mi uopće ne bi pale napamet... Puno mi je draže čitat nešto što meni može bit korisno. Časopis Sensa nisam nikad kupila. Kada bih išla u trafiku, kiosk, dućan kupit novine (kod mene doma Slobodna Dalmacija se čita na veliko) na Sensu nisam nikad obratila pažnju. Zato me privukao Lilly-n post, kliknula sam na link od Sensa i našla par meni zanimljivih članaka. Naravno da sam taj link spremila pod Favorites, a Lilly hvala što je napisala post o tom časopisu.

Bez naslova

2010-10-15T21:29:00.005+02:00

Grožđe kupljeno, vino napravljeno. Sad je na redu rakija pa za koji tjedan berba maslina. Kad se pravilo vino pomogla sam svojima što sam trebala, bilo je tu ozbiljnog razgovora, zafrkancije, smijeha, fotografiranja, davanje naziva tim fotografijama... Ma bilo je svega. Pauze sam iskoristila za fotografiranje, u uru nakon ručka kada se svi obično odmaraju, malo "ubiju" oko. Upravo te ure su mi najdraže kad sam kod bake jer uglavnom nikoga ne čujem i ne vidim. Taj dan kada sam fotografirala bilo je dosta mirno, oblačno, tu i tamo koja kap kišice. Prvu fotografiju koju vidite nisam ništa obrađivala jer uopće nije bilo potrebe za tim. Iznenadila sam se kada sam vidila na laptopu kako je fotografija ispala. Oduševila sam se! Jedino što sam napravila kod ove fotografije dodala sam okvir koji se jedva i vidi. Druge dvije fotografije sam malo obradila, ništa pretjerano i također dodan okvir kao na prvoj. Tko bi rekao da su puževe kućice tako fotogenične :)

C / B

2010-10-09T22:52:00.005+02:00

Opet stare fotografije... Ponekad se volim malo "zezat" sa Photoscape-om ili Photoshop-om. Ponekad malo pretjeram sa kontrastima, ponekad sa nečim drugim... Što mogu kad si ne mogu pomoć :) Jednostavno uživam u takvim sitnicama.

Rapsodija u ljubičastom

2010-10-03T15:02:00.004+02:00

Futrola za mobitel

2010-09-28T21:54:00.010+02:00

Kod kuće imam nešto iskorištenog, nešto neiskorištenog filca koji se već dugo "mota" po mojoj sobi. Večeras sam iskoristila filc i napravila futrolu za mobitel, čisto onako za probu da vidim jel mogu ja to. Odmah da vam kažem ovo u vezi šivanja: šivaću mašinu nemam, igle i konce imam, znam provuć konac, prišit botun i nabost se na iglu. Večeras sam sve napamet radila. Dakle nikakvo posebno mjerenje, nikakva posebna preciznost. Radi pa kud pukne.
Spojila sam crni i žuti filc (žuti je s unutarnje strane) sa crnim koncem. Skoro dobila žulj, tek toliko da se zna.

Ove latice sam davno izrezala po jednoj šabloni koju je Tea objavila i naravno da su se vukli po mojoj polici sve do večeras. Napokon neka korist od tih latica :)

Ovdje sam prišila krivi botun. Da, napisala sam krivi jer sam kraj sebe imala drugi botun, svjetliji koji je bio namijenjen za ovu futrolu, ali skroz sam zaboravila na njega i mehanički zgrabila ovaj maslinasto zeleni. Botun je prišiven s unutarnje strane, a s vanjske strane sam pomoću skalpela napravila rupicu za botun i prošla koncem.

I za kraj jedna zajednička fotografija.

Što se tiče futrole kao futrole za prvi put sam zadovoljna sa izgledom. Međutim nisam zadovoljna sa filcom, nekako je čudan. Mislim da mogu nać neki drugi, bolji od ovog što ja imam ili iskoristit neke druge materijale za izradu futrole....

Bez naslova

2010-09-27T21:33:00.008+02:00

Sunshine award - Happy 101 award

2010-09-26T18:02:00.006+02:00

Ovih dana sam primila 2 nagrade :) Prvu nagradu Sunshine award dobila sam od Tine.

Happy 101 award dobila sam po drugi put (pogledajte ovdje post o toj nagradi) od Sanje, Danijele i Tine :)

Kod svake nagrade postoji neko pravilo pa tako i kod ovih. Trebala bih izabrati kome poslati ove nagrade, ali iskreno rečeno stvarno više ne znam koga bih odabrala. Samo bih se ponavljala, tako da ću ovaj put preskočit svu proceduru. Tini, Sanji i Danijeli još jednom hvala i puse šaljem :)

Super teta!

2010-09-25T12:58:00.012+02:00

Sićate se mog malog nećaka Petra i njegove rođendanske kutijice? Mislila sam da će u toj kutijici držat svoje plasteline, neke igračkice ili da će kutijicu spremit negdi sa strane. Međutim ništa od toga. Nakon rođendana njegova mama mi je poslala sms u kojem me obavijestila čemu služi kutijica koju sam poklonila Petru. Nećete nikad pogodit. Kutijica služi kao kasica prasica! :) Zbilja nisam očekivala tako nešto i bila sam itekako iznenađena. Petar štedi ko veliki :)

Danas njegova sestra Ema Lena slavi svoj prvi rođendan. Za koji sat pa jurim na rođendan sa poklonima. Odavno sam sebi zacrtala da ću joj uredit jednu kutijicu. I jesam. ALI! Uvik taj ali, ha.
Želim se još ispričat na kvaliteti fotografija. Vrime očajno, kiša, jugo, uvjeti za fotografiranje nikakvi. Što da vam pričam. I same znate kako je to.
A sad pročitajte moje priče.

Priča 1.

Nabavila sam drvenu kutijicu. U početku nisam znala što ću sa njom, na koji način je uredit dok nisam vidila ovaj video. Sva oduševljena, odlučila nešto slično napraviti i krenula na posao ko narodni heroj (jel, tako se kaže). Sredila jednu stranu, pa drugu i stala. Da sam cilu kutijicu obojala na takav način to bi već bilo previše, pretjerano (bar je moje mišljenje takvo). Ostatak kutijice sam obojala na drugi način, stavila neke šablone, bila sva oduševljena. Međutim, sutradan je moje oduševljenje naglo splasnulo. Nema šanse da poklonim takvu kutijicu. Ako ja nisam zadovoljna, to će drugi itekako osjetit. Trebalo je pobrusit tu kutijicu i iznova počet, ali kako je puka jedan mali dio na brusilici tako sam kutijicu ostavila sa strane. Ko će ručno brusit?! Kutijica mora čekat bolje dane.

Priča 2.

Trk u dućan po drugu kutijicu, ali drugačiju od ove prve. Ta druga mi je jednostavno "upala" u oko, izgledala mi je nekako elegantnije. Boje nisam namjeravala kupovat jer već doma imam neke, ali kada sam vidila pastelno zelenu i pastelno svjetlo ljubičastu, nisam mogla odolit. Morala sam kupit. Vidit ćete da je zaštitni znak ove kutijice lišće. U jednoj knjizi sam vidila šablone i po tome sam prvo olovkom tj. puntaricom skicirala lišće, a onda lagano, malo pomalo, bojala sa tankim kistom.

Na papir sam sebi nacrtala par cvjetića, izrezala ih i lagano tupkala spužvicom po unutrašnjosti kutijice.

Priča 3.

Tko ne gušta gledat cvjetiće koje radi od Izzy mama neka sad digne ruku!
Kad sam dovršila kutijicu sitila sam se cvjetića. Na internetu stalno gledam cvjetiće za nas velike. Zašto ne bih napravila male cvjetiće, mini cvjetiće tj. mini broš za malu curicu? Kod kuće nisam imala ama baš nikakav materijal koji bi poslužio za izradu cvjetića. U biti lažem. Imala sam jedan jedini materijal, jednu ukrasnu traku koju sam čuvala skoro 2 godine. Našla je sinoć među brdo stvari na polici i u 2 sata iza ponoća uvatilo me neko ludilo, bacila se na izradu mini cvjetića, ne jednog nego dva. Čak sam našla svoju staru ogrlicu na nekim drvenim rozim i zelenim perlicama koju mi je davno poklonila moja susida. Kako to već godinama ne nosim, odlučila sam iskoristit te perlice. Da sam imala više materijala ko zna kada bih išla leć. Ti cvjetići su itekako zarazni, tek sad sam se uvjerila u to.

I sad vi meni recite jesam li zaslužila titulu Super teta ;)

Bez naslova

2010-09-17T22:43:00.007+02:00

Ne čudite se naslovu. Ja vam inače nemam nikakve inspiracije kako nazvat neku fotografiju, a i užasno sam lijena da uopće nešto smislim. Još ću vas malo "davit" sa fotografijama dok ne dovršim jedan rad. Da, nešto se i radi, napokon!
Na cd sam našla fotografije stare 2-3 god. Najradije bi ih sve odmah tu stavila, ali što onda poslije pokazat? Mislim da je bila jesen kad sam fotografirala ove stare prozore na Voćni trg u Splitu. Zašto baš prozore, na to vam pitanje ne znam odgovorit. Samo znam da sam se čudila sebi kako ih prije nisam primjetila. Zanimljivo kako se više stvari primjeti, pa čak i oni najmanji detalji kada imate digitalac sa sobom.
Što se tiče ovih fotografija, malo sam ih obradila u programu Photoscape. Po meni jednostavan i zanimljiv program. Dobro možda nekome neće bit odmah jednostavno, ali virujte mi brzo ćete skužit gdje, što, kako. Tko nema Photoshop ili se nekome ne da zezat sa tim može besplatno skinut Photoscape.

Mladost, ludost!

2010-09-15T11:11:00.005+02:00

Ajd budite pošteni i recite da li ste ikada vidili ovakav brodić kao što je ovaj na slici? :)

Mogu vam reć da sam ga se ovo lito nagledala. Svaki put kad bih išla kod bake, skoro svaki dan sam gledala ovaj brodić koji bi prolazio isprid moje kuće (a koji brod ne prođe isprid moje kuće; prvi red do mora sam). Bila bi ova 2 momka ili više njih i nemam pojma kako bi se smistili u brodić . U svakom slučaju, Tomos 4 (pardon, Honda), pun gas i brodić je iša jako sporo. Od čega je uopće napravljen??? Ne znam ni to. Nisam ga izbliza dobro pogledala da bi vam mogla odgovorit na pitanje. A momci? Briga njih, guštali oni :) Mi smo se smijali svaki put kad bi ih vidili, ali ne zato jer smo im se rugali, nego jer ih je bilo lipo vidit i jer bi se sitili što smo mi sve radili. Da, da, djetinjstvo je bilo super. Da se mogu vratit vratit u djetinjstvo, ne bih ništa minjala. Jedino možda dodala još koju ludost ;)

Odgovorite mi sad na ovo pitanje: da li ste ikada napravili brod od frižidera? Molim lijepo, ne se čudit. Dobro sam napisala: brod od frižidera! Baba je imala neki stari frižider koji je trebalo bacit. Ne znam kako je uopće doša do te ideje, ali moj rođak je odmah dao prijedlog (meni i bratu) da napravimo brod od toga. Ha? Što? Kako? Lipo! Ajmo na posa! On je komandira, mi smo pomagali. Skinuli vrata od frižidera, sredili malo provu u stilu Krčanke, Šoltanke, Lošinjanke.. Dakle, sličilo je na neku malu rampu. Onaj ko ne zna što je Krčanka, Šoltanka, Lošinjanka, to su vam trajekti ili škovacere kako ih mi zovemo :) Ako otipkate u Google jedno od tih imena, odete u Slike, vidit ćete kako izgledaju te slavne škovacere :) Nego, da vam kažem što je dalje bilo. Trebalo je sredit i krmu. Malo otpilali, jer di bi inače mogli stavit motor, slavni Tomos 4. Kad smo sve sredili, lipo otišli na probnu vožnju. Našla sam svoja stara plastična vesla i rođak i ja smo odmah isprobali frižider. Pardon, brod. U početku je bilo teško održat ravnotežu. Probali smo odmah dvoje u frižider, pa kad nije išlo, onda jedan po jedan. Stalno smo se prevrćali, ponovo ukrcavali u frižider tj. brod dok konačno nismo uspili održat ravnotežu kako treba. Te naše pokušaje je promatrala jedna žena (nažalost nema je više) koja je imala kuću blizu nas. Ona se tada kupala i nikako se nije mogla načudit nama, našim ludostima :) Dakle, napokon mi naučili kako se vozit u našem brodu, ali samo na vesla. Naime, rođak je jedno jutro stavio motor i to je bio smijeh. Jedina osoba koja se nije smijala to je bio njegov otac koji mu je strogo zabranio ponovno stavljanje motora u naš brodić. Eh! Znate li da smo iz brodića lovili ribe? Skoro svaki frižider ima bar mali otvor, tj. onu malu škrinjicu. To je i naš frižider ima i nama je to služilo kao, ajmo reć, neko skladište. Tu bi strpali našu opremu za ribolov, crviće, nanare, lipo bi odveslali, usidrili se (da, imali smo i svoje malo sidro!) i tako bi lovili ribe. Jesmo li što uhvatili? Zar sumnjate u nas? :)

Imali smo mi još jedno plovilo: dasku za jedrenje na koju nismo jedrili. Moji rođaci su našli 2 stare daske i donili isprid kuće. Jedna je bila ovako malo šira, sa ravnijim dnom. Dakle, stabilna daska. Ova druga nije bila takva. Malo nestabilna, uža, nije imala ravno dno. Od prve daske rođaci odlučili napravit nešto. Na krmi su izbušili rupu (malo širu), stavili neke daske na kojoj je treba bit motor (opet Tomos 4, di bi mi bez njega.). Sve su oni to lipo sredili, čak i rezervar od neke kante napravili i dobro zavezali za te daske. Na redu je bila probna vožnja. Stavili motor, dobro ga pričvrstili i ludilo je moglo počet. Lipo smo se vozili na tome :) I bili prava turistička atrakcija! Lipo bi sjeli na dasku, nekako upalili motor. Ruka je obavezno morala bit iza leđa (tako se držala ručka od motora) i obavezno se moralo sidit mirno, ispruženih nogu, inače prevrnemo se i mi i daska i motor (jednome se to i dogodilo, hihihihi). Koji su to gušti bili, ne mogu vam ričima opisat. Bilo mi je smišno turiste gledat. Kad bi netko od nas (jesam li rekla da je bilo mista samo za jednu osobu?) proša kraj marine, di su bile usidrene jedrilice, turisti bi prvo blenuli jer im ne bi bilo jasno što uopće gledaju. Kad bi skužili, počeli bi se smijat i većina njih bi izvadila svoje fotoaparate i fotografirali nas. A mi ko neki kraljevi i kraljice bi im se osmjehnuli i mahali :D Nikad neću zaboravit 2 tipa i njihove face. Oni su bili u svom gumenjaku, ovako malo većem (ima je gumenjak volan kojim se upravljalo), sa jačim motorima, a ja na daski iza njih. Vozili oni pomalo, vozila ja pomalo. Jedan od njih se bezveze okrenuo i imao je što vidit. Neku luđakinju koja vozi dasku s motorom. Složio čovik neku čudnu facu, pogleda ovoga do sebe i bocne ga prstom i pokaže na mene :) Umrla sam od smijeha, mahnula im i što im je preostalo nego da uzvrate mahanje :) Naravno, kad su došli malo k sebi smijeh je mogao početi :))

Imam još dosta toga za pričat tj. pisat, ali o tome neki drugi put. To su bili dani! Naše ludosti koje ćemo pamtit dok smo živi, koje ćemo prepričavat dok smo živi. Jedino mi je žao što nemam sve to zabilježeno fotografijama. Onda su bili analogni fotoaparati, koji su bili vlasništvo naših roditelja. Ovako nam jedino preostaju naša sjećanja o kojima itekako pričamo i smijemo se.

Imate li vi ovakvih doživljaja? Vaša djeca? Unuci?

Bez naslova

2010-09-14T14:55:00.002+02:00

Knjiga? Film? Serija? Hm!

2010-09-13T15:41:00.004+02:00

Ako slučajno niste pročitali Marijin komentar na moj prethodni post onda ga svakako pročitajte. Još nikad nisam dobila toliki komentar :) Više manje svi pijete svoju jutarnju kavicu ili kapučino. Kako ja ne volim ni jedno ni drugo, svako jutro pijem svoj jogurt, bio aktiv ili b aktiv kako se sada zove. Kad sam počela čitat Marijin komentar morala sam uzet svoj jogurt, čokoladne napolitanke i polako čitat sve što je napisala :) Jesam li guštala? Naravno da jesam i nadam se da će bit još takvih njezinih komentara. Zašto sam spomenula baš Mariju? Ne samo zbog veličine njezinog komentara nego i zbog toga što me potakla da napišem nešto o svojoj dilemi: da li prvo pogledati film ili pročitat knjigu.

Vidila sam dosta filmova koji su snimljeni po nekoj knjizi, ali nisam pročitala toliko knjiga da bi sad mogla pisat ne znam koliko o tome. Ali ok, spomenut ću i ovo malo što sam pročitala pa pogledala ili obrnuto.

VRAG NOSI PRADU (THE DEVIL WEARS PRADA); Lauren Weisberger

Kladim se da ste skoro svi gledali taj film. Meni je film super i imam ga doma na dvd-u. Gledala sam ga nekoliko puta i još mi nije dosadio. Nisam zavidila Andrei na to trčkaranje za šeficu, na tome što je morala trpit sva ona maltretiranja, urlanja itd itd. Zavidila sam joj na tome koju je odjeću nosila. Ja sam vam inače sportski tip, obožavam jeans, majice, patike, niske cipele, šminka minimalna, jedva se što vidi. ALI... Kad sam vidila svu onu odjeću koju je glumica nosila, sve te kombinacije... Joj! :) E da! Da ne skrenem previše sa teme. Nakon tog filma nabavila sam knjigu, hrvatski prijevod. Iako su u knjizi neke stvari koje nisu na filmu, iako su na filmu prominili neke, ajmo reć, sitnice, mogu reć da ni knjiga nije loša (bar meni). Guštala sam u toj knjizi i u glavi su mi bili svi oni likovi koje sam vidila na filmu. Da nisam pogledala taj film, ko zna kako bi zamišljala likove. Za Vrag nosi Pradu... Knjiga ili film? Teško mi je odgovorit na to pitanje. I jedno i drugo mi je odlično.

SVATKO TKO JE NETKO (EVERYONE WORTH KNOWING); Lauren Weisberger

Druga knjiga od iste autorice. Filma nema koliko ja znam, ali iskreno rečeno, nije me puno ni briga. I ovu knjigu sam pročitala sa velikim guštom. Glavni lik je Bette koja je dala otkaz nakon još jednog sukoba sa šefom. Na nagovor svog ujaka prihvaća posao u PR agenciji toj i toj, koja se bavi organiziranjem najvažnijih zabava u New Yorku, zabave na koje dolazi svatko tko u gradu znači netko (sad shvaćate naziv knjige). Dakle, ako ste gledali Vrag nosi Pradu ili čitali tu knjigu i guštali ste, onda vam toplo preporučam i ovu drugu knjigu. Da snime film po toj knjizi? Sigurno bih pogledala film. Nikad se ne zna jel. Možda bi i taj film bio odličan. A možda bi razočarao.

Ima još jedna tj. dvije knjige od iste autorice. Jednu imam, na engleskoj verziji koju još nisam pročitala. Ali neću sada o tim knjigama jer ću onda zbilja skrenut sa teme.

GOSPODAR PRSTENOVA (THE LORD OF THE RINGS); J.R. Tolkien

Da nije bilo brata i njegove upornosti ne bi ni išla u kino pogledat prvi film. Nikad neću zaboravit koji je interes bio za Gospodara prstenova, koliko se čekalo u redu za kupit karte. Inače mrzim gužve, gurat se da dobijem nešto, ali eto kad me brat toliko izludio išla u tu gužvu i nabavila karte za kino. Nakon prvog filma jedva sam čekala da dođe drugi, treći. Onda mi nije bio problem ugurat se u onu gužvu; to bi napravila bez problema. Nabavili smo sva 3 dvd-a i neću vam spominjat koliko puta sam doma pogledala sva 3 nastavka. Gospodar prstenova je za mene jedan od najboljih filmova. Puno ljudi me pitalo koji nastavak mi je najbolji i uvik sam odgovarala da su sva tri odlična, posebna na svoj način. Imam i knjige doma koje smo brat i ja nabavili poslije filmova. Još uvik nisam sve pročitala. Zašto? Zato jer mi je nekako teško čitat te knjige. Počela sam čitat prvi dio i ne znam koliko mi je trebalo da pročitam cilu knjigu. Dosta toga je drugačije, a i prijevod mi je totalno glup. Nisam čitala englesku verziju, ali stvarno imam dojam da su naši nekako traljavo preveli knjigu. Počela sam čitat drugu knjigu i još nisam došla do polovine. U ovom slučaju, film ili knjige? Moj odgovor: film! Možda vi imate neko drugo mišljenje, ne znam.

KRONIKE NARNIJE (THE CHRONICLES OF NARNIA); C.S.Lewis

Sićam se kad je prvi film doša u kino. Lav, vještica i ormar. Došla sam sa puno očekivanja i na kraju izašla sva razočarana iz kina. Stvarno sam očekivala da će biti nešto od tog filma (možda i previše), međutim zbilja sam se razočarala u svemu. Čak su mi neke radnje (kad se na nekom polju vodila velika bitka; na jednoj strani vještica, na drugoj strani Peter i ostali) bile imitacija Gospodara prstenova. Gledala sam i Kraljević Kaspijan. Film je tako-tako, malo bolji od prvog. Brat je nabavio svih 7 knjiga i svih 7 sam pročitala ne pitajte kojom brzinom. U svojoj glavi sam stvorila neku svoju maštu; nisam uopće zamišljala one likove iz filma koji sam pogledala. Film ili knjige? Knjige!

JANE EYRE; Charlotte Bronte

Tu knjigu sam već spomenula. Po njoj su snimili film, mini-seriju i vjerojatno ste pogledali bar nešto od toga. Ja sam pogledala film, mini-seriju, pa tek onda pročitala knjigu. Film i mini-serija su super, ali ipak bi prednost dala knjizi. Nekako sam drugačije sve doživljavala, bila emotivnija... Ne znam. Neke stvari je teško ričima objasnit.

POIROT, GOSPOĐICA MARPLE

Za njih svi znamo :) Serije smo više manje svi gledali. Davno sam čitala neke knjige od Agathe Christie, pa nakon toga gledala serije. I sad znam pogledat serije, knjige doma imam. Već sam rekla imam ih 15 i polica čeka iduću knjigu od Agathe. Guštam čitat o Poirotu, gospođici Marple, nikad mi ne dosadi. Ali isto moram priznat da mi je gušt vidit Poirota na tv-u. David Suchet ga tako dobro glumi i navikla sam se gledat tog glumca u toj ulozi. Vidila sam ga i u nekim filmovima, ali to mi nije bilo to. David Suchet je za mene Poirot i uvik ću ga tako doživljavat. Priznajte da je simpatičan u toj ulozi. Što se tiče gospođice Marple, vidila sam da su je glumile 2 žene. Jedna je onako sva mršava, mala, a druga je malo veća, dobro se drži, malo punija. Ne znam kako se zovu te 2 glumice, ali sigurno znate na koje mislim. Osobno mi je puno draža ona mala, mršava. Njoj više sliči uloga gospođice Marple. E sad... Knjige ili serije? Pa ne znam. U ovom slučaju rekla bih... Oboje! Zašto ne :)

VELO MISTO, MALO MISTO; Miljenko Smoje

Joj kad se sitim kako bi se svi koje znam "zalipili" za tv kad bi se prikazivalo Velo ili Malo misto. Nikad nisam razumila zašto je to tako i nisam se uopće trudila i sama sjest isprid tv-a i pogledat serije od početka do kraja . Sve do prije par god. Tu i tamo sam pogledala koju epizodu i počela shvaćat zašto svi vole te serije. Ali ja ko ja, jel. Tvrdoglava mazga ponekad moram radit kontru. U ovom slučaju sasvim nepotrebno. Kako je mama nabavila knjige, tako sam odlučila uzet ih od nje i pročitat. Prvo sam čitala Malo misto, pa onda Velo misto prvi i drugi dil. Smijala sam se, plakala... Ma reakcije su bile svakakve. Tek nakon što sam pročitala knjige u potpunosti se slomio taj moj dišpet "neću gledat ako opet bude na tv-u". Doktor Luigi, Bepina, Roko Prč, Anđa Vlajina, Servantes Tonči, policjot.... Meštar, Duje, Ferata, Papundek, Pegula.... Iako nisam pogledala sve epizode, u ovom slučaju glasam i za serije i za knjige.

Ne znam više o kojoj knjizi tj. filmu bih pisala. Napisala sam vam o ovome što sam se sitila, svoja mišljenja. Možda vi imate drugačije mišljenje. Bilo bi mi drago kada bi napisali što mislite o ovome što sam ja pisala, o ovim filmovima tj. knjigama. Možda ste pročitali tj. gledali nešto drugo? Napišite što, kako ste doživili film ili knjigu? Što vam je bolje?

Što pročitat?

2010-09-12T15:37:00.007+02:00

U zadnje vrime na blogovima stalno čitam o knjigama, preporukama što pročitat i sl. Pa da napišem i ja koju rič o tome. Iako ne čitam puno, to ne znači da uopće ne volim nešto pročitat. Naprotiv! Moj san je imat svoju malu prostorijicu, svoju malu biblioteku, sa drvenim policama i staklenim vratima. U tu prostorijicu bi bila neka stolica, kauč, bilo što gdje bih se udobno smjestila i čitala knjige. To što volim čitat mogu zahvalit mami koja jako voli čitat knjige. Jedina razlika mene i mame je ta što ona voli čitat pjesmice, a ja ne. Ma ne mogu ih nikako smislit i što mogu kad sam takva. Svaka čast onima koji vole tako nešto i poštujem to.
Mama i ja smo bile učlanjene u gradsku knjižnicu i često smo išle posudit ne 1 knjigu nego više knjiga i mislim da su nas onda one tete iz knjižnice dobro zapamtile koliko puta smo dolazile. Imamo namjeru opet se učlanit. Mislim da će nas nove tete iz knjižnice dobro zapamtit kad počnemo opet dolazit i posuđivat knjige. Ponekad znam "visit" u knjižari i gledat koje knjige imaju. Ponekad sama kupim nešto, a ponekad turpijam druge što sam vidila. Koji put to pomogne jer upravo te knjige dobijem na poklon. Treba imat taktiku jel :)

Spomenut ću vam neke knjige koje su meni drage. Radnje neću baš opisivat, jer ja osobno ne volim kad meni netko ide opisivat o čemu se radi u nekoj knjizi. Radije sama idem u knjižaru (ili u knjižnici dok sam išla) i pogledam sama na kraju knjige o čemu se radi ili me jednostavno privuče naslov neke knjige. Također neću stavljat neke fotografije jer se sve može nać na internetu :) Lipo na Google ili još bolje u knjižaru ili knjižnicu.

Koja knjiga mi je najdraža? To je lako. Zagorkina knjiga: GRIČKA VJEŠTICA! Mama ima svih 7 knjiga i svih 7 knjiga sam pročitala 2 puta i opet ću čitat. Kad se samo sjetim kad sam prvi put počela čitat Gričku vješticu. Mama mi je dala prvu knjigu i nakon toga sam toliko postala opsjednuta s tim da sam jedva dočekala drugu knjigu, treću, itd. Čitala sam svaku rič, bila sam u nekom svom svitu mašte, zamišljala sve te likove, radnje... Teško me bilo natjerat da idem spavat; to je za moje bila nemoguća misija. Ako niste još pročitali Gričku vješticu, svakako je pročitajte. To je moja preporuka br. 1, nešto što se mora pročitat. Druga knjiga koja mi je draga od Zagorke to je KĆI LOTRŠĆAKA. Nju sam davno posudila u knjižnicu i ostala mi je u sjećanju. Prije 2 godine bila sam sa dragim u knjižaru i vidila naslov. Samo što nisam počela vrištat od veselja kad sam vidila Kći Lotršćaka i počela povlačit dragog za rukav da je moram imati. Naravno da sam je dobila i pročitala sam je u 3 dana. Sad znate koliko sam bila opsjednuta, sva uživljena, mašta radila 100 na sat. Ma ko je vidio ić na spavanje. Dragi mi je reka da mi više nikad neće kupit knjigu kad tako brzo čitam (obećanje nije ispunio; i dalje mi zna ponekad poklonit koju knjigu), da je bolje za mene da idem u knjižnicu i gotovo. Ali... Zar nije lipo kad imaš doma nešto, pa kad ti padne na pamet samo uzmeš knjigu i počneš ponovo čitat? :)

Knjige od Charlotte Bronte (iznad E ima dvije točkice): JANE EYRE, VILLETTE, PROFESOR. Te 3 knjige sam kupila na Božićni sajam u Splitu. Ima još jedna knjiga, SHIRLEY, koju još nisam kupila. Dok budem vidila da se negdi prodaje definitivno je kupujem. Ne znam o čemu se uopće radi o Shirley, ali ako su me one 3 knjige koje već imam u potpunosti osvojile onda uopće ne sumnjam u to da će me i Shirley osvojit. Za Jane Eyre znate. Ako niste pročitali knjigu onda ste sigurno pogledali film ili mini-seriju. Ponekad se znam rasplakat dok čitam knjige pa sam se tako i tu rasplakala, negdi na sredini knjige. Villette... Joj! Da vam kažem ili ne? Hmmmm... Kraj me iznenadio. Morala sam se nekoliko puta vraćat par stranica unazad da vidim jesam li ja uopće skužila taj kraj. Kakav je? Pročitajte sami. Profesor... Možda u početku malo dosadna knjiga, ali kako sam nastavila dalje čitat, više se nisam odvajala od nje dok nisam došla do zadnje stranice.

Knjige od AGATHE CHRISTIE. E morate stvarno priznat da je prava majstorica. Hercule Poirot, gospođica Marple, uvik bi me iznova iznenadili. Čitam, rješavam s njima neki slučaj i na kraju ostanem paf! Ma što? Kako? Otkud sad ovaj ubojica? Kako nije ovaj drugi? Svašta! Trebam malo bolje razmišljat. Trenutno na polici imam 15 knjiga od Agathe Christie. Nešto sama kupila, nešto dobila na poklon i redoviti sam gost police u knjižari di stoje naslovi od Agathe Christie. I onda sama sa sobom ko luđakinja "ovu imam, ovu nemam, ovu moram imat, ovu ću kupit, za ovu ću upilat nekoga..."

ZALJUBLJENA PEONIJA; Lisa See. Da li ste čitali tu knjigu? Niste? Trk u knjižaru! Bez zafrkancije. Ako vas zanimaju ljubavne priče, kineska kultura, svakako je pročitajte. Taj naslov me strašno privuka, brzinski sam pročitala sadržaj i izjavila da želim imat tu knjigu. I dobila sam je ove godine na Valentinovo :)

PAPISA IVANA; Donna Woolffolk Cross. Joj, i to sam dobila. Stalno sam turpijala kako moram to pročitat, da sam sigurna da će knjiga bit odlična. I nisam se prevarila. Sa guštom sam je čitala. Moja mama je bila malo skeptična u vezi te knjige, ali na kraju je i sama priznala da joj je knjiga odlična. Što vi mislite da li je stvarno postojala papisa Ivana? Svašta je moguće.

CARICA ORHIDEJA; Anchee Min. Još jedna moja preporuka. Roman se temelji na istinitoj priči o posljednjoj kineskoj carici. Toliko toga ima, o ritualima, ceremonijama, strogi definirani život u Zabranjenom gradu.... Postoji i nastavak te knjige pod naslovom "Posljednja carica", koju još nemam, ali virujte mi: imat ću je :)

BIJEG U OBLAKE; Sibylle Muthesius. Mama je prije radila u hotelu u kojem su u vrime rata bile izbjeglice. Ne sićam se točno kako je bilo, ali valjda su se onda dijelile neke knjige u hotelu, moga si uzet nešto, tako je i ona uzela par knjiga među kojima i ovu. Knjiga ima oko 500 str i nažalost fali joj par stranica. Netko je to iskidao. Ali ok i ovako se moglo lipo pročitat. Kako da vam uopće objasnim o čemu se radi? To je malo teško, barem meni. Radnja je istinita i događala se u Njemačkoj (NJDR). Autorica je majka jedne mlade, psihički oboljele djevojke, koje više nema. Majka je skupila sve kćerine dječje i djevojačke dnevnike, pjesme, slike, pisma, povijest bolesti i odnijela jednom piscu, psihijatru, prihoterapeutu (što već je) i tako je nastala knjiga. Knjiga je dosta realistična i autorica ove knjige su trudila ne uljepšavat ništa. Ma stvarno je teško opisat tu knjigu koja je po meni tužna, ima taj tragični kraj. Ne znam da li se knjiga prodaje (nisam nigdi vidila u knjižarama u Splitu), ali mislim da gradske knjižnice imaju tu knjigu pa je potražite i posudite. Naravno, ako vas zanima ovako nešto.

VJETROPJEV, ROBOVI GOSPODSTVA, VATROPJEV; William Nicholson. Fenomenalna trilogija. Moj dragi ima te knjige i stalno sam mu prigovarala zbog tih knjiga, kako je moga uopće uzet tako nešto, a on je uporno odgovara kako mogu uopće davat takve komentare a da uopće nisam pročitala te knjige. I stvarno! Jednog dana sama iz čista mira uzela prvu knjigu Vjetropjev da vidim o čemu se uopće radi. Znate li da sam se morala ispričat dragome zbog svojih komentara? Sve 3 knjige sam pročitala u tjedan dana. Doslovno se "zalipila" za Vjetropjev, Robovi gospodstva i Vatropjev. Te knjige su u biti dječje knjige, ali i odrasli ih itekako mogu čitat. Ako ih nećete vi čitat, ako vaše dijete voli čitat, voli svijet mašte, onda mu svakako dajte da pročita te tri knjige.

PRIČE IZ DAVNINE; Ivana Brlić Mažuranić. Sjećate se Šume Striborove? Regoča? Ribar Palunko i njegova žena? .... Ma ima li netko tko nije pročita Priče iz davnine? Davno sam čitala Priče iz Davnine, kad sam bila u osnovnu školu, i ta knjiga mi je ostala u lipom sjećanju. Prije par godina gledala sam u knjižari školske lektire i ugledala poznati naslov. Recite mi kako ne kupit Priče iz davnine? Nisam mogla odolit. Došla sam sva ponosna doma, a mama mi se još i smijala, da to više nije za mene nego za djecu. Pa zar i ja nisam dite? Bar u duši :)

BAJKE I PRIČE; braća Grimm. U osnovnu školu sam išla kad je mama kupila tu debelu knjigu. Toliko puta smo i ona i ja čitale tu knjigu da su se debele korice počele odvajat. Morali smo lipit selotejpom. Malo ružno izgleda, ali se bar vidi da se knjiga više puta uzimala u ruke. Snjeguljica i 7 patuljaka, Ivica i Marica, Tržnoružica, Pepeljuga, Cvilidreta, Nebojša, Kraljevna-gušćarica, Snjeguljica i Ružica.... To su samo neke priče i bajke u toj knjizi.

To je zasada to :) Lip pozdrav svima!

Čuvarkuće

2010-09-06T13:00:00.009+02:00

Koliko volite biljke? Koliko vas zasadi nešto u vrt ili na balkon? Opušta vas dok se zabavljate s tim? Volite nešto posebno?
Divim se ljudima koji se brinu za svoje biljke, koji imaju strpljenja za takve stvari. Osobno nemam nikakvog iskustva sa biljkama. Totalni sam antitalent što se toga tiče, ne znam što, kako, gdje, kada. Za rasadnik u Splitu nisam prije nikad ni čula ni vidila dok me dragi lani nije odvuka tamo. On bi detaljno pregleda sve što imaju, a ja bi ko metak išla naprid, vratila se nazad i čekala dragog kod izlaza. Za to vrime bih promatrala ljude koji bi došli kupit nešto. Uglavnom bi uzeli velika kolica, sa velikom pažnjom promatrali nešto, uzeli, pa onda opet s kolicima naprid, pa opet gledali... Imala sam osjećaj da neće nikad izać iz tog rasadnika, pogotovo za dragog :) On se uglavnom zadržava kod voćaka, to je ono što njega najviše zanima. Ima svoj vrt u kojem je posadio voćke i mislim da je to za njega raj, jer svaki put kad ide doma kod svojih obavezno provodi vrime u svom vrtu. Znala sam se ljutit zbog toga, ali s vrimenom sam shvatila... Zašto da se ljutim? Kako bi bilo da se on ljuti na nešto što ja volim? Ako nešto voli, ako uživa u nečemu, onda to treba prihvatit. Ovo proliće sam izrazila želju kako bi volila imat posađene začine. Bar peršin i selen za početak. I znate što je napravio? Odmah je sve kupio i zajedno smo sve radili. Ja antitalent jel, radila sam po njegovim uputama i uživala u svemu tome. Uživala sam jer sam prvi put tako nešto radila i jer je on bio kraj mene.

Kakve veze imaju čuvarkuće sa svim ovim? Hmmmm, da, malo sam skrenula sa naslova. Naime, moja baka sadi neko cvijeće u svom vrtu. Uglavnom ruže, garifule, narcise i još nešto, samo da ima što odnit na groblje. Nikad nisam previše obraćala pažnju na to cvijeće jer me nikad nije previše zanimalo. Sićam se kad sam bila prije par godina kod nje, malo šetala kraj mora ispred kuće i bezveze gledala cvijeće. Nešto mi je skrenulo pažnju u kut. Pogledam malo bolje kad tamo male čuvarkuće. Itekako sam se razveselila kad sam ih vidila i čudila se samoj sebi kako prije nisam skužila da ih imamo. Osobno mi je puno draže, puno lipše vidit tako nešto. Ne znam zašto, teško je to objasnit. Prije par tjedana sam ih fotografirala i nisam mogla odolit a da ne stavim fotografije ovdje.

Za kraj... Bilo bi mi drago kada bi i vi napisali nešto o biljkama, o nečemu što najviše volite, što vas najviše veseli. Bilo bi lipo kada bi stavili i fotografije.

Volim....

2010-09-04T11:40:00.005+02:00

Vidim maloprije da sam dobila još jedan komentar, odem ga pročitat. Sve lipo napisano, kad na kraju poziv na igru. Aaaaaaaaa! Hvala hvala Izzy :)

Pravila igre su:

1. Napišite na svom blogu tko vas je pozvao da sudjelujete u ovoj igri

2. Napišite 10 stvari koje volite

3. Pozovite u igru 10 novih blogera

Izzy je tu igru riješila na lip i jednostavan način: fotografijama. Najjradije bi i ja tako ali neke stvari se ne mogu baš prikazat fotografijama i sigurno ću ponovit neke stvari o kojima sam prije pisala.

1. Volim svog dragog. Trebam li tu što posebno objašnjavat? :)

2. Volim svoju obitelj. Nitko, ama baš nitko mi neće pomoć, pružit podršku, neki oslonac kao što će oni to napravit. Cili život su bili uz mene, pa čak i kad bi napravila neki "kupus", i znam da će i dalje bit uz mene.

3. Volim svoj mali drveni brod. Znali su me ljudi pitat bi li ikad prodala taj brod i moj odgovor je uvik bio "NE!" Brod je pripadao mom pok.didu i za mene ima sentimentalnu vrijednost. Da li vi imate nešto tako? Bilo što, nešto uz što ste tako vezani da ne bi nikad nikome dali? Ako imate, onda me razumite. Godinama ga održavam, nekad uz pomoć oca, nekad uz pomoć rođaka, nekad sama... Sve ovisi koje obaveze netko ima. Znam da je najlakše imat plastični brod, nema puno posla oko toga. Malo ga očistite, opiturate intonik i to je to. Drvo treba održavat, ali kako neki znaju reć: drvo je drvo!

4. Volim "urlikat" ili glasno pričat. Dobro, ima dana kad mi se uopće ne da pričat, ali kad pričam o nečemu, nekad se toliko uživim, a da toga nisam u potpunosti svjesna. Povisim ton, mlataram rukama, i sl... Nekad zbilja ne kužim neke ljude koji tiho pričaju (ne mislim na one koji su inače takvi, koji stalno tako pričaju), kao ono, ajmo bit fini jel. Daj opusti se!

5. Volim muziku. Nevjerojatno kako muzika djeluje. Ljuta, tužna, vesela... Muzika je uvik tu.

6. Volim svoje digitalce. Joj kad se sitim onih analognih fotoaparata. Sićate se kako se pazilo koliko slika ćete ispucat. A sad.... Kad sam dobila svoj prvi digitalac i skužila kako to ide, da nema više kontroliranja koliko šta ispucat, više me ništa nije moglo zaustavit. Zalaski, priroda, more, ljudi... Što se tiče fotografiranja nekoga najdraže mi je kad su fotografije spontane, a ne ono (neka se sad nitko ne uvridi) po američkom stilu, namištaj se, namištaj frizuru, šminku, pa na kraju složi onaj neprirodni smješak. Neko vrime sam itekako fotografirala, otvorila svoje galerije na 2-3 stranice, stavljala redovito fotografije. Međutim nakon toga svega uvatila me neka lijenost, nije mi se dalo više fotografirat, nekako sam izgubila volju. Sve do ovog lita.... Zato, čuvajte se ;)

7. Volim pisat dugačke mailove. Ooooo da! Prije su to bila dugačka pisma, a sad su to mailovi. Ajd dobro, nije tako često ko prije, hihihi. Koliko puta sam čula "Čovječe, ti nisi normalna! Trebao/ trebala sam odvojit vrimena za tvoj mail, skuvat kavu, sjest i počet čitat. " Ili "A da počneš pisat romane?" Ili "Prijavit ću te za Guinnessov-u knjigu rekorda!" Ah!

8. Volim internet. Ima internet svojih pozitivnih i negativnih strana, ali sada ću nabrojat samo neke pozitivne stvari, dakle ono što je za mene osobno pozitivno. Pozitivno je to što mogu nać neke stvari na internetu koje me zanimaju; upoznala sam razne ljude, sa nekima sam se vidila, sa nekima sam još uvik u kontaktu; našla sam neke ljude koje godinama nisam vidila ili čula. Nevjerojatno kako je svit posta jedno selo.

9. Volim duge šetnje. Virujte mi da mi više vride duge šetnje (išla sama il s nekim) uz more, na Marjan, il di se već ide, nego dugo sidenje u kafićima. Tada se osjećam puno bolje. Ponekad ne sretnem nikoga, a ponekad svako malo sretnem nekoga. To mi je super.

10. Zadnje, al ne najmanje važno, volim more! Da, obožavam tu plavu boju, gledat more, osjetit taj miris... More ne treba podcjenjivat, zna more bit đava, ali ima ono i svoju lipotu. Da li ste ikada samo sjeli i promatrali? Bez obzira na vrime? Bonaca, jugo, bura, sunce, kiša... Nešto neprocjenjivo!

Trebam sada odabrat 10 blogerica da napišu nešto. Neke su vjerojatno i odigrale tu igru i najradije bi izbjegla to biranje, ali kad po pravilima moram odabrat nekoga. Dakle, volila bih da ove blogerice nešto napišu:

1. Zondra
2. Loredana
3. Tanema
4. Millie
5. Maja
6. Phoenix
7. Goga
8. Drenka
9. Claudia
10. Biljana

Kroz Dioklecijanov podrum

2010-09-03T20:57:00.009+02:00

Izgleda da ćete morat još malo trpit moju opsjednutost sa fotografijama. Prije par dana napravila đir do grada. Turista još ima ali više nije takav gužvanac kakav bi znao biti. Skrenula sam prema Dioklecijanovom podrumu i vidila kako turisti lipo razgledavaju štandove, fotografiraju... Pa zašto ne bi i ja kad već imam digitalac u torbi ili "kapuli" kako to moj otac zove (mislim da ne trebate puno pogađat zašto je dao takav naziv mojoj torbi). Lipo se uklopila među te turiste, razgledavala štandove kraj kojih uglavnom samo prođem i fotografirala.

Bez naslova

2010-09-01T20:16:00.003+02:00

Zahvale i isprike

2010-08-31T12:25:00.004+02:00

Da, dobro ste pročitale naslov. Nekome dugujem zahvalu i ispriku. Naime, dvije osobe su mi dodijelile nagrade (ne pitajte me kada) i nisam im se odmah zahvalila. Znam da nije lipo od mene, ali nadam se da se nisu naljutile i ovim putem im se želim ispričati.

Hvala LadyA na nagradi. Drago mi je da si na mom blogu pronašla inspiraciju i hvala ti što pratiš moj blog.

Također hvala Tanemi na nagradi i što prati moj blog.

Pravila su takva da moram odabrati nekoga i dodijeliti ove nagrade, ali iskreno rečeno ne znam koga bih posebno izdvojila. Svi blogovi su posebni na svoj način i zato mi je najjednostavnije dodijeliti ove nagrade svima.

Šaljem vam svima lipe pozdrave i puse!

Fotografije nedjeljnog popodneva

2010-08-30T19:52:00.009+02:00

Prođe i ovaj vikend. Išla sam u petak kod bake i vrime je taj dan bilo fenomenalno. Putovanje je trajalo uru i po i jedva sam čekala kad ću stić i bacit se u more. Kad je trajekt napokon pristao, brže bolje sam izašla i ubrzanim koracima išla prema kući. Izljubila baku, pozdravila goste koji su bili kod nje, svu spizu koju sam donila brzinski sam spremila u frižider i trk u sobu na presvlačenje. Nije mi trebalo puno. Bilo je trke niza skale i buć u more dok si reka keks! More je bilo predivno, baš sam se izguštala. Poslije me uhvatila želja za ribolovom i tako sam uzela što je trebalo i ispred kuće sam hvatala ribe. U međuvremenu moj brat je bio na vrh mula, gledao okolo, i odjedanput se okrene prema meni i kaže mi mrtav hladan da je vidio obotnicu ali da mi nije htio reć jer je znao da ću je odmah ić tražit il da ću reć baki. Pitala sam ga di je točno vidio i nikako mi nije htio reć. Otrčala sam u kuću, rekla baki što je bilo, a ona udri u beštimju. Stavila je svoj šešir na glavu, "naoružala" se sa tunjom na kojoj je bio gumeni rak i klip klap niza skale i strogim pogledom pogledala mog brata. On i dalje mrtav hladan. Kako nije znala odakle će počet lovit obotnicu, otprilike sam joj rekla di da počne. Baci ona tunju u more i nije prošlo 2 min. izvuče obotnicu van! Jeeeeeeeeeeeeee! :) Ajd, ide ona dalje, nikad se ne zna jel, možda i drugu izvuče. Ona na jednu stranu hvatala obotnice, ja na drugu stranu ribe, a brat je samo vrtio glavom neodobravanja. On vam inače nije baš ljubitelj ribolova. Prošlo možda oko po ure, malo više, gledam baku i vidim nešto se događa. Kad odjedanput ona na sve četiri (obotnice isklizla i baka se bacila na pod i zgrabila je da joj ne pobigne) i viče da donesem nož, da će obotnica pobić. Joj da je ono bilo snimat :)) I sad se smijem kad se sitim tog prizora. U svakom slučaju, to predveče imale smo i ona i ja dobar ulov.
Kako je u subotu navečer padala kiša i kako je zahladilo, nediljno jutro nije bilo baš ugodno i mislila sam kako se više neću kupat, da je gotovo s tim. Međutim iznenada se vrime prolipšalo, prestalo je puhat, lipo zatoplilo i nisam mogla odolit; morala sam skočit u more. More je bilo hladno, al opet ne toliko da se ne možete nikako kupat tako da sam i se i u nedilju izguštala. Poslije kupanja "palo" je fotografiranje. Zanimljivo mi je koliko se lipih fotografija može napravit samo sa jednog mista. Lipo sidnete, promatrate okolinu i samo fotografirate. Super!
Baš blebećem, ha! Ajmo pogledat fotografije.

Malo inspiracije

2010-08-27T01:32:00.007+02:00

Prvo da vam još jednom zahvalim na lipim komentarima na prethodni post, stvarno ste me razveselile. Ovaj put vam želim pokazat nešto drugo, možda i same dobijete neku ideju.
Želim vam predstavit Eiffelov toranj na bratov način. Prije 7 god. moj brat je došao na ideju da napravi taj toranj, čak mi je objašnjavao svoju viziju toga. Razumila sam sve što je rekao, a zapravo opet nisam razumila sve. Kad je spominjao da će to radit od školjaka, ježevih kućica, uopće nisam imala neki predodžbu kako bi to moglo izgledat. Počeli smo zajedno skupljati školjke, ježeve kućice, trebalo je sve to i oprat zbog neugodnih mirisa. I malo pomalo on je počeo radit. Vjerovali ili ne Eiffelov toranj je dovršio prošlo lito. Prvo da napomenem da je Eiffelov toranj radio samo u lito kad bi bili na litovanju kod babe. Imao je moj brat svoja razdoblja: pauze kad bi radio pa onda nešto palo ili puklo, ne bi mu se više dalo radit, nije ima više inspiracije, volje, itd itd, da ne nabrajam sada sve u detalje. Svako lito me tlačio sa tim tornjem i koliko sam mu u početku davala podrške, virovala da će na kraju zbilja sve dovršit, toliko poslije nisam virovala da će stvarno bit gotovo. Međutim prošlo lito ga baš uhvatilo, danima se zabavljao, ljepio, slagao, čak je i zastavu nacrtao, obojao i naravno morao je napisat koje god. je počeo radit toranj. Iiiiiiii NAPOKON!!! Gotovo! Sad Eiffelov toranj stoji u našoj sobi na polici kod bake. Jednostavno je tako odlučio da tamo stoji. Trebam li spominjat kako baka pazi da mu ništa ne ošteti ;)
Pogledajte sada fotografije. Na prvoj možete vidjeti cijeli rad. Podloga je drvena, na njoj su izmrvljene ježeve kućice.

Na lijevoj, većoj slici vidite čuvara Eiffelovog tornja. Ima oči od puževih kućica (nanara kako mi to zovemo), usta od priljepka, na glavi ima, ajmo reć, neku kapu od ježeve kućice.

Školjke na većoj lijevoj i većoj desnoj slici, to su ljudi tj. posjetioci :) Ježeve kućice su kao tijelo, brbavice su glave, mali kamenčići oči i nos. Ovaj prvi posjetioc ima neku lepezu na glavi, a drugi ježevu kućicu. To su vam u biti francuzice ili francuske kape (kako hoćete).
Mala slika, gore desno - Trijumfalna vrata. Karton na koji je nalijepio izrmvljene ježeve kućice i nalijepio neke školjkice.

A sada nešto drugo. Ne znam da li ste čuli za umjetnicu Helja Tramontana. Ako niste otiđite na ovu stranicu http://www.ateljetramontana.com/. Ima predivne radove koje možete vidit na toj stranici. Možda se nekima od vas i neće činit ništa posebno, ali virujete mi, radovi su puno puno lipši uživo. Neki Heljini radovi su dali inspiraciju mom bratu. Na njezinoj stranici kliknite na Helja´s unique Stone Art, a zatim na Limestone Art. Vidit ćete kako je brat dobio inspiraciju.

Našao je jedan kamen koji podjeća na lice. Donio ga doma kod bake i rekao da bi mogao staviti oči, nos i usta od mrvljenih ježevih kućica i malih kamenčića. Neću previše pisat o tome. Pogledajte same fotografije.

I ovaj rad krasi našu sobu na otoku. Ne znam da li ste ikad pokušale nešto tako napravit, nać neki kamen koji vas podjeća na neki oblik pa ga ukrasit nekako ili ste vidile neku sliku ili nešto drugo pa poželile napravit na svoj način kao moj brat Eiffelov toranj. Ako niste, onda pokušajte. Nadam se da sam vam dala bar malo inspiracije.

Dioklecijanovi dani

2010-08-20T22:54:00.018+02:00

Zbilja me dugo nije bilo. Jako malo sam dolazila na svoj blog i jako malo sam gledala vaše blogove. U početku nisam ni imala toliko vremena za to, a kasnije (evo priznajem) sam se pošteno ulijenila. Malo me ima doma, malo me nema. Iskorištavam ovo lito dok mogu, malo guštam, kupam se i tako. Prije tjedan-2 počela sam polako gledat vaše blogove, na neke sam ostavila komentare, na neke nisam još ali budem. Također sam počela pisat post pod nazivom "Vratija se Šime". Nije loše, ha? Međutim nikako ga objavit jer je tako bezveze napisano, nekako preko volje.
Vratila se danas popodne doma, pročakulala sa svojima i vrag mi nije dao mira, morala sam malo izać vani do grada vidit što se zbiva. Sama. Nisam nikoga zvala jer mi je ponekad gušt ovako sama izać i u miru ić di me volja, vidit što me volja. Došla do grada i gledam neku tabelu di piše "Dioklecijanovi dani". Počelo danas i trajat će 4 dana. Gledam okolo, ništa se posebno ne događa. Nije ni čudo, bilo je tek oko 19h. Fešta je najavljena za 20h. Idem dalje prema HNK i vidim familiju lipo obučene u toge, rimljanke, lovor oko glave. Bilo ih je simpatično vidit. Međutim, pametnica od mene koja je imala digitalac u torbi nije se sitila uzet ga i fotografirat ih. Al ok. Malo đir okolo dok nisam došla do Voćnog trga. Bilo zanimljivo (bar meni) i odlučila glumit turista. Digitalac u ruke i "napad". Kako imam dosta fotografija tako sam odlučila složit kolaže. Nadam se da će vam se svidit.

Štand sa ručno oslikanom svilom.

Ovaj barba je pravio neki vrč il što već i cilo vrime je priča. O čemu, iskreno rečeno ne znam. Bila sam koncentrirana na to kolo i cilo vrime gledala vrč.

Štand sa drvenim nakitom. Nije baš po mom ukusu, ali bilo mi je zanimljivo vidit. Jedino što me baš osvojilo to je ribica koju možete vidit u kolažu. Nisam mogla odolit, morala sam je fotografirat.

Ne znam od čega su ove lutke napravljene, ali morate priznat da jako lijepo izgledaju.

Pletene torbe, košarice.

Dječji gušti. Šteta što ovaj barba koji je u sredini nije ima malo veće košare ;) Priznajte da bi i vi rado guštali kao ova djeca na fotografijama.

Ovaj štand je bilo do onoga barbe što je vrtio kolo. Ove posude za sol ko stvorene za Anu (znate na koju mislim) :)

Barba je radio neke privjeske, dok je teta do njega uređivala curicu. Iza curice je mama koja budnim okom prati uređivanje. Na kraju je "palo" fotografiranje, curica je bila prezadovoljna, smješak od uha do uha.

Likeri, sokovi, marmelade...... Navali narode!

Trebam li tu što pisat? Vidite i sami, sve od drva napravljeno: Stolići, ribe, nakit, slike...

Želite novčić? Nema problema. Pitajte ovog čovjeka da vam napravi. Kako radi pogledajte mali video.

Spring pictures + Birthday card

2010-05-05T15:25:00.007+02:00

Prije 10-tak dana Tina me pozvala na svoj rođendan i trebalo je smislit što joj poklonit. Imala sam jednostavni stakleni okvir i odlučila sam iskoristit samo podlogu. Na tu podlogu sam nalijepila smeđi hamer papir i počela sam malo pomalo pravit cvjetiće, listove i leptiriće. Sve sam to zalijepila i dodala sam još 4 leptirića od filca. Također sam napravila jednostavnu čestitku. Smeđi hamer papir na koji sam nalijepila žuti cvjetić. Bijeli papir sam izrezala sa cik cak škarama, ukrasila ga sa zelenim flomasterom. Naravno da sam se potpisala na čestitki, ali tek nakon što sam sve fotografirala :)

P.s. Jesam li spomenula da je čokoladna torta bila ooooodlična ;)

Spring swap

2010-05-03T01:27:00.019+02:00

Sjećate se kad sam spomenula da organiziram proljetni swap na Cvijetni forum i da sam izvlačila parove sa Tinom? Nakon tog izvlačenja dugo sam se mislila što bih mogla napraviti za svoju swap partnericu Kiki. Jednostavno nisam imala nikakvu ideju, sve dok jednog dana nisam gledala neke blogove. Lampica se upalila! Quilling! Zašto ne? Već sam prije gledala o toj tehnici, kako se sa tim radi, ali nikada nisam sama pokušala nešto napravit. Ovo je bila idealna prilika da pokušam nešto napravit u toj tehnici u nadi da ću razveselit svog para. Odlučila sam se da napravim jednu bilježnicu.
Kako sam kod kuće imala hamer papir u nekoliko boja, tako sam odlučila sa tim radit. Istina, papir je tvrđi ali zašto ne i sa tim radit? Kad već imam nekoliko različitih boja, zašto ne iskoristit sve to?

Iskoristila sam smeđi hamer papir kao podlogu. Obični bijeli papir A4 formata sam prepolovila i izbušila rupice sa bušilicom za papir. Bilježnica ima 38 str. Trebalo je napraviti trakice. Ravnalo od pola metra mi je olakšalo posao. Znate i same koliko velik hamer papir može bit. Zato sam i rekla da mi je takvo ravnalo olakšalo posao. Dakle, sve sam izmjerila, označila, olovkom povukla crtu i počela sam skalpelom rezat trakice. Međutim, nakon nekog vremena mi je dosadilo, pa sam uzela škare u ruke da to ide malo brže. Na red došao meni najgori dio posla. Brisanje tragova od olovke gumicom. Kad je konačno sve bilo gotovo, započela sam sa motanjem trakice sa najobičnijom malom čačkalicom. Štapić za roštilj ili neki drugi nisam imala, trebalo se snać sa onim što sam imala kod kuće. Odmah da kažem, nisam uopće imala neku ideju, plan di što treba doć, koliko toga napravit. Sve sam napamet radila. Jedan cvjetić, drugi cvjetić,treći... Listići? Idem i to napravit. Male stabljike. Ma i jednog leptirića sam napravila. Kako sam imala leptiriće od filca, tako sam nalijepila jednog rozog :) Sve sam lijepila sa Pattex ljepilom. Ljepilo za papir koje imam nije se pokazalo baš nešto, a Pattex ljepilo drži samo tako. Što je sigurno sigurno je :D Čačkalicom sa nanosila ljepilo. Trebalo je još povezat bilježnicu. Imam neke trakice, više plastične. Ma ne znam ni sama od čega je to. U svakom slučaju, zelena i žuta koje sam splela u pletenice, provukla kroz rupice i zavezala.

Uz bilježnicu napravila sam i 2 jednostavna magnetića od das mase. Ukrasila sam sa salvetnom tehnikom. Odabrala narančaste cvjetiće za jedan magnetić i leptirića za drugi magnetić.

Baš sam se navila. Puštam vas da pogledate fotografije :)

Još da se pohvalim što sam dobila od Kiki. Prekrasne kuglice sa motivom lavande sada krase moju sobu :) Dobila sam i bookmark sa prešanim cvijećem kojemu se još uvik divim :)

Leptirići

2010-04-15T23:16:00.008+02:00

Prošli tjedan prijateljica je pozvala mene i još neke svoje prijateljice na pizzu. Povod? Njezin rođendan. Što poklonit? Knjige! Moja prijateljica vam jako voli čitat knjige i već sam joj neke knjige poklonila prije. Ali ne i ove godine. Napravila sam joj 2 magnetića i malu kutijicu. Ništa veliko, ali rađeno sa velikim guštom i ono što je najvažnije prijateljičin smješak je bio od uha do uha :)
Magnetiće ste već vidili u prošlom postu. Evo ih opet, sad su lipši.

Mala kutijica, obojana bijelom akrilnom bojom i malo sam tupkala sa plavom i lila bojom. Cvjetiće sam naslikala sa tankim kistom. U unutrašnjost kutijice sam nalijepila ljubičasti filc.

Napravila sam i jednu čestitku koju nažalost nisam fotografirala. Jednostavno zaboravila. Čestitka je napravljena od zelenog hamer papira. U unutrašnjost sam nalijepila obični bijeli papir koji sam prije toga izrezala sa cik-cak škarama i ukrasila sam sa zelenim flomasterom. Nacrtala neke grančice, listove, napisala Sretan rođendan i to je to.

Magnetić od das mase - tutorial

2010-04-15T00:33:00.008+02:00

Sklepala sam neki tutorial, konačno. Pa da krenemo...

Treba vam: das masa, folija (za grafoskop, na tome ćete radit sa das masom), neko ljepilo (ja sam koristila ono što sam imala kod kuće, univerzalno ljepilo koje možete kupit u bilo kojoj knjižari), nožić, valjak, magnetići, posuda sa vodom.

Uzmite das mase koliko vam treba i napravite jednu lopticu. Valjak u ruke i valjajte :) Napravite pločicu i nemojte da vam bude pretanka. Naravno, ni predebela. Vidit ćete sami. E sad... Možete napraviti što i ja. Precrtala sam motiv na papir i izrezala škarama. Druga opcija je da uzmete nožić ili nešto drugo pa da sami "nacrtate" nešto na das masi. Izrezani motiv sam stavila na das masu i nožićem "napravila otisak". Vidite ovu zadnju sličicu u kolažu.

Zatim nožićem malo pomalo "režite". Rubovi će biti malo ružni ali možete umočit nožić u vodu i malo pomalo gladiti rubove. Opet napravite jednu lopticu (manju od prve), lagano je pritisnite dlanom. Da bi to zalijepili na glavni dio tj. cvjetić, mokrim prstima prođite po toj loptici i cvjetiću. Stavite lopticu (tj. sad je to malo deblja ploča) na cvjetić, lagano pritisnite i pustite tako da se suši na zraku. Ako ste nestrpljivi, nije vam previše vruće, upalite grijalicu i stavite cvjetić blizu grijalice da se brže osuši. Kad se sve lipo osuši, zalijepite magnetić sa nekim ljepilom. Kao što sam već rekla koristila sam univerzalno ljepilo i ok je. Nije ništa ispalo :) E da, kako sam bila malo nestrpljiva odmah sam zalijepila magnetić na mokru das masu, ali bolje pričekat da se osuši. Ako vidite (a sigurno ćete vidit) da ima neravnih rubova, ako vam nešto zasmeta - brus papir u ruke. Malo brusite, zagladite dok ne budete zadovoljni.

Ovako je meni ispalo. Modelirala sam navečer i fotografirala sam navečer, pa su slike ovakve kakve jesu. Ma bitno da se dobro vidi.

Kad sam već počela sa modelacijom, usput sam izmodelirala i ove magnetiće.

Magnetići

2010-04-06T16:48:00.004+02:00

Danima gledam jednu sliku u knjizi o hobijima. Broš u obliku drvenog suncokreta, lipo obojan, savršeno pristaje uz jeans jaknu. Šteta što u stanu nemam nijedan komad drva. Iako živim u neboderu bez problema bih se uvatila pile i brus papira. Naravno, u pristojnu uru. Kako sam prošli tjedan kupila male magnetiće i das masu odlučim se da za probu napravim koji cvjetić za doma. Sinoć sjela za stol i počela modelirat. Da se odmah zna, nema u mene nekog savršenstva. Nešto probam radit pa kako ispadne. Drugi put to bude bolje i lipše. Sinoć modelirala. Kako nisam imala strpljenja puno čekat da se das masa osuši tako sam upalila grijalicu i das masa se brzo osušila. Trebalo je još malo sa brusnim papirom sredit, ali ipak sam čekala do danas. Sinoć bi ionako napravila totalni nered koji mi se poslije ne bi dalo čistit. Danas brus papir, malo boje, malo laka i magnetići gotovi. Šteta što se na slici ne vidi baš lipo. Što se laka tiče, morat ću nešto drugo nabavit. Mama stala gledat, zapitkujući što je sad to. Kad sam stavila cvjetiće na frižider mama oduševljena. Naravno sad sam nadrapala, moram napravit još toga.
Napravit ću tutorial kako sam radila magnetiće pa budem drugi put stavila na blog. A do tada... Lijepo budite iskreni i recite mi kako vam se čine ovi magnetići? Da li mogu proć?

Proljetni swap - izvlačenje parova

2010-04-01T14:27:00.003+02:00

Došao je na mene red da na Cvjetnom forumu organiziram Proljetni swap. Prijave su trajale od sredine ožujka i danas je bilo izvlačenje. Nemojte samo pomislit da je ovo prvotravanjska šala. Molim lijepo! Sve je odrađeno pošteno.

Prekjučer sam pravila kartice sa imenima, jučer sam napunila baterije od oba digitalca, sve lipo pripremila i... Danas je "fešta" mogla počet. Tina i ja smo se jutros našle u gradu i napravile dobar đir do Ovčica (plaža u Splitu). Prvo smo sjele na kavicu, napričale se i mogu vam reć da je bilo baš lipo. Pošto sam primila par zahtjeva da snimim video tako da se more vidi, Tina i ja smo se motale ko 2 lude po Ovčicama i Bačvicama. Na kraju smo ipak snimale izvlačenje na Ovčice. Prvo je trebalo namistit digitalac. Natjerala sam Tinu da sjedne i ne pitajte koliko puta sam napravila probnu snimki na kojoj se vidi samo Tina. Problem je bio što se imena na karticama nisu vidila dobro zbog sunca. Drž tamo - amo, nekako uspijem namistit. Aaaliiiiiiiii! Treba počet govorit. Prvi pokušaj - umrem od smijeha. Drugi pokušaj - opet isto. Nisam se mogla nikako uozbiljit. Možete zamislit Tinu kraj mene, samo je čekala kad ćemo počet. Onda je došla ona moja slavna rečenica: "Evo, sad zaozbiljno. Neću se više smijat." Tina drži kartice, ja upalim snimanje i počnem se smijat. Opet gasim snimanje, ponovim istu rečenicu, a Tina mi kaže: "ovo si rekla već osmi put!" I tako negdi do 10-tog puta. Da stvar bude još bolja kafić u blizini je raspalio radio, tako da ćete lipo sve čut :))) Koooooonačno upalila snimanje i progovorila. Obratite pažnju kako govorim, kakva mi je faca. Trudim se ne smijat pa bi malo jače stisnula usne. Izgledam Bože sačuvaj, hahaha :)))

I mislim da Tina i ja zaslužujemo aplauz pa i medalje za hrabrost što smo se pokazale na videu. Još nešto: budite nježne. Nemojte nam se toliko smijat ili nas kritikovat ;)

6 things about me

2010-03-23T13:35:00.007+01:00

Sinoć sam čitala što je Maja napisala o sebi i u potpunosti se slažem o onome što je napisala o kolačima, čokoladama. Napisala sam komentar kad ono hop! Maja me uvuče u ovu igricu. Sada moram napisati 6 stvari o sebi. Eh, to mi je škola da drugi put šutim ;)

1. Volim svoj otok!

Rođena sam u gradu, živim u gradu cijeli svoj život, ali tu i tamo volim pobjeć na otok kod bake. Imam lijepe uspomene iz djetinjstva, to je nešto što se pamti cijeli život. Da li ste ikada napravili brod od frižidera? Da li ste ikada našli staru dasku za jedrenje, probušili rupu, stavili par dasaka i na to motor pa se tako vozili po uvali? Da li ste ikada radili kamenu kućicu, u nju napravili mali kamin i ložili vatru i pekli ribu? Da li ste ikada igrali nogomet u moru? Ima tu za pričat i pričat :) Svaki praznik, svaki blagdan, koji vikend, svako lito bila bih na otoku. Sjećam se dok bi škola završila u roku par dana brat i ja bi bili na otoku i ne bi se vraćali doma u grad sve dok škola ne bi počela. Svugdje sam bila, ima toliko lijepih mjesta koje možete posjetiti, ali za mene je moj otok raj gdje se uvijek vraćam i uživam.

2. Ribolov

Vjerovali ili ne koji put znam hvatat ribe, hobotnice. Kao dijete znala sam ponekad ić sa pok.didom na more. Predvečer bi on bacao mreže, a ja bi veslala tamo gdje bi mi on rekao. Svako jutro je on odlazio hvatat hobotnice i ponekad bih ga natjerala da me probudi jer sam htjela ići s njim. On bi sjedio u sredini broda i lagano veslao, ja sam sjedila na krmi i nas dvoje bi fino čakulali. Nakon njegove smrti počela sam odlazit na more sa rođakom. Nas dvoje tinejdžera znali bi se budit rano ujutro. Nekada bi hvatali hobotnice, nekada ribe. Ovisi kako bi se dogovorili. U svakom slučaju bilo nam je super :) Čak nas je jedno ljeto držala faza da hvatamo ribe sa lukom i strelicama koje smo sami napravili :) A sada sama hvatam ali uglavnom ispred kuće. Ponekada one manje ribice kao pirke, špariće, fratre, a ponekada uhvatim i one veće kao npr. ovo što sada vidite na slici :) Imam i jednu sliku gdje sam u pidžami i ponosno držim komarču u rukama :)

3. Kolači

Čokoladne kolače, čokoladne torte obožavam! Mislim da ne trebam previše o tome pisati. ALI! Voćne kolače i torte uopće ne volim. Volim ovako pojesti banane, jabuke, jagode itd, ali kad je voće u kolaču ili torti mene nema blizu. Ne mogu to nikako jest. I nemojte mi se onesvijestit kad vam sad napišem da ni palačinke ne volim. Ah! Već vidim vašu reakciju. "Molim?????? Pa kako možeš ne volit palačinke??!!!!" Da da, ne volim ih i puno l judi blene u mene kad to kažem ili kada me netko ponudi palačinkama a ja to glatko odbijem.

4. Knjige

Volim čitati knjige i to sam naslijedila od mame. Prije sam bila učlanjena u gradsku knjižnicu pa smo mama i ja svako malo išle posudit neku knjigu. Sada malo pomalo stvaram svoju vlastitu biblioteku. San mi je imat jednu malu prostoriju gdje bi bile velike drvene police sa staklenim vratima. Ponekad kupim sebi neku knjigu, ponekada dobijem nešto za poklon. Grička vještica mi je najdraža. Nekoliko puta sam pročitala svih 7 knjiga i opet ću. Teško da će mi dosadit. Agatha Christie mi je jednostavno PREDOBRA! Mama i ja se "tučemo" tko će prije zgrabit knjigu i pročitat je :)) Na polici imam 16 knjiga od Agathe Christie. Nešto sam sama kupila, nešto sam dobila i namjeravam i dalje uredno popunjavati police sa njezinim knjigama. Dakle ukoliko se odlučite poklonit mi jednu knjigu od Agathe Christie vjerujete mi da nećete pogriješiti. Samo mi javite da vam dam popis knjiga koje sada imam ;) Charlotte Bronte (Bronte - E se piše sa 2 točkice) me čak uspjela rasplakati. A tek Zaljubljena Peonija.... Ako niste čitali tu knjigu svakako je pročitajte.

5. Muzika

Obožavam slušati muziku. Kad sam ljuta, kad sam tužna, kad sam vesela, muziku stalno slušam. Uglavnom volim biti sama dok slušam muziku i ne volim kada mi netko smeta. Nemam nekog najdražeg pjevača ili grupu. Slušam ono što mi se svidi.

6. Glasno pričam

Koliko puta sam čula "A da se ti stišaš malo? Ne moraju svi slušat. Smetaš susidima! Na ulici smo, lakše malo." Nisam kriva što sam otišla na pok. prababu po tome. E! Mogu ja i tiše pričati, lijepo, kulturno, pogotovo kada se nađem u društvu nepoznatih ljudi. Ali kada sam u društvu meni poznatih ljudi eeee onda baš i ne znam za riječ "tiho". Meljem i meljem. Kad se uživim što da vam govorim. Još glasnija a da toga nisam ni svjesna. Urličem, mlataram rukama, do detalja opisujem nešto. Ponekada se znam iz čista mira zaderat, nešto slično kao Tarzan. Nakon toga se itekako dobro osjećam. Probajte i vi ako niste :) S druge strane znam i uopće ne pričati. Jednostavno mi se ne da, nemam volje za pričom, ne da mi se razgovarati, ne da mi se odgovarati na pitanja. Tada me je najbolje pustiti na miru jer teško da će me netko natjerati da se raspričam. Nemam neku prikladnu slikicu za ovo pa ću ostaviti ovako.

Eto to vam je to :) Voljela bih doznati nešto o Ivani, Drenki, Phoenix, Alenki, Millie i Tanemi.

Mini swap

2010-03-23T02:05:00.010+01:00

"Pao" i blogerski mini swap sa Drenkom

Meni se strašno svidila jedna ogrlica koju je Drenka napravila. Sama ogrlica sa sitnim perlica mi ne bi bila toliko zanimljiva. Drenka je stavila jedan dodatak na toj ogrlici - kukičani cvjetić koji mi se jako jako svidio. Već je sama ogrlica sa tim cvjetićem bila posebna. Drenka me pitala da li želim da mi napravi nekoliko cvjetića i naravno da sam pristala. Dogovorile smo se za mini swap. Moram priznati da je bila brža od mene. Javila mi je da mi je poslala paketić, da je napravila nekoliko cvjetića i da mi šalje jedno iznaneđenje. Možete zamislit kako sam se ugodno iznenadila kad sam otvorila paketić i vidila ogrlicu sa crnim cvjetićem. Bila sam oduševljena! :) Cvjetići koje mi je poslala su pre predivni. Vjerujte mi da puno ljepše izgledaju uživo i da ću im se još dugo dugo diviti.

Što napraviti za Drenku? Kako sam imala kartonsku kutijicu odlučila sam da je ukrasim. Samo je trebalo odabrati salveticu. E to mi je bio izazov. Drenku ne poznajem, ne znam što voli/ne voli. Odlučila sam se za salveticu sa motivom slona (na pitajte me zašto jer ni sama ne znam). Cijelu kutijicu sam nekoliko puta obojala bijelom akrilnom bojom. Na poklopac sam nalijepila salveticu. Zamislila sam da kutijica bude narančasta kao salvetica. Imala sam samo boju breskve koja mi se činila nekako svijetla u odnosu na salveticu pa sam jednostavno uzela temperu narančaste boje, sve lijepo pomiješala i obojala kutijicu.

Na dnu sam zalijepila trake i tupkala plavom bojom (multi akril - azur). Ukrase sam sama naslikala. Ideju sam dobila zahvaljujući samoj salvetici. Dakle, tanki kist u ruke, mirno sjedi, kutijicu na koljena i malo pomalo slikaj. Kad sam to napravila dodala sam crne točkice. Donje crne točkice su lijepo ispale, ali gornje su (ako malo bolje pogledate) ispale svakake, krivudave.

Unutrašnjost pokopca sam također malo ukrasila.

Uz kutijicu sam dodala i narukvicu od memory žice i drvenih perlica koju sam prije napravila. Drenki sam poslala paketić i nadam se da će sretno stići do nje.

I što kažete na naš mini swap? :)

Kolaži

2010-03-14T01:06:00.005+01:00

February Contest

2010-03-08T16:17:00.005+01:00

Već sam prije pisala da sam članica Cvjetnog foruma, ali u podforumu Hobistika gdje možete vidjeti prekrasne radove naših forumašica. Prošli mjesec smo imale prvi natječaj - za najbolji rad mjeseca siječnja. Pobjednica je dobila salvetice od ostalih nominiranih sudionica, a za 2. i 3. mjesto podijeljeni su prigodni smajlići :) Ovaj mjesec smo krenule dalje sa natječajem - za najbolji rad mjeseca veljače. Glasati mogu članovi foruma i gosti. Zato vas ovim putem pozivam da nam se pridružite :) Ovo su nominirani radovi (možete vidjeti veće slike ovdje). I... glasujte :)

Afrički sat

2010-03-04T18:04:00.007+01:00

Staklo sam dobila na poklon u 11 mjesec i od tada je bilo u ormaru. Prije skoro 2 mjeseca počela sam nešto raditi sa staklom sa kineskim motivom koji se meni jako sviđa. Međutim, motiv sa salvetice sam samo nalijepila i to je bilo to. Nisam imala inspiracije za dalje tako da je staklo opet završilo u ormaru. Prije 2 i po tjedna konačno se dohvatila stakla i počela bojati i naravno na kraju sam itekako zabrljala. Bila sam strašno razočarana i na kraju sam oprala sve. Nema dugo da sam nabavila decoupage papir sa afričkim motivima. Slikice su tako lijepe i odlučila sam da ovaj put probam napravit sat sa afričkim motivima. Ali koju slikicu odabrat? Sve su tako lijepe i jedva sam se odlučila koju iskoristit. Počelo se raditi malo pomalo. Možete se sada smijati ali prvo sam uzela krojački metar i počela mjerit da mi se ne bi desilo da nalijepim papir previše udesno/ulijevo ili previše gore/dolje. Nalijepila papir, pustila da se dobro osuši i onda sam započela sa bojanjem. Nastojala sam uskladiti boje sa bojama sa decoupage papira. Dakle, sve fino obojala, lakirala. Prije nego sam počela raditi sa kontur pastom opet sam uzela krojački metar, olovku i opet mjeri, označi. Stavi kazaljke, vrti, gledaj. Ako ne valja briši što si označila, mjeri ponovo... Konačno se dohvatila i kontur paste i moram priznati da sam se najviše namučila sa brojevima 12 i 6. Nikako da ruka bude mirna, nikako da napišem te brojeve na pravo mjesto. Ili bi bili više udesno ili ulijevo, ili bi brojevi bili premali ili preveliki... Ma bilo je tu svašta. Počela sam se i ljutiti, ali nisam se dala. Kad sam konačno brojeve završila počela sam raditi ukrase na staklu. Sjedi mirno, staklo na koljena, maksimalna koncentracija i radi. Prsti su mi se ukočili. Napokon gotova! Tko kaže? Uleti brat u sobu i gleda li gleda, mjeri na jedno oko: "Dobro, dobro, dobro... Ovo nije dobro. To popravi!" Joooooooooooj! Ali popravila sam. I opet je on mjerio sa jednim okom: "Sada je sve dobro!" Napokon! Na kraju sam obojala i kazaljke, sve se lijepo uklopilo.
Onda su došle muke sa fotografiranjem. 2 dana sam pokušala fotografirati taj sat i nikako da fotografije lijepo ispadnu. Treći dan (danas) sam opet fotografirala i zbilja mi se više ne da. Znam, fotografije su mogle biti i bolje. Gdje će biti sat? Na zidu u mojoj sobi :)

Dobro došli u Split

2010-02-26T18:21:00.012+01:00

Za sada nemam ništa od novijih radova, ali zato imam fotografija. Prije 3 god. (tako nešto) registrirala sam se na Ptičici i redovito sam tamo stavljala fotografije. Fotografije možete vidjeti u moju galeriju. Neko vrijeme me fotografiranje itekako držalo. Dobila sam mali Sony W-50 kojeg i sada imam i dosta sam fotografija napravila sa tim digitalcem. Kasnije sam dobila drugi Sony W-150. Smatram da ne treba imati ne znam kakav digitalac da bi napavili lijepu fotografiju. Te bolje digitalce prepuštam profesionalcima. Ja sam fotografirala iz gušta, i sve me je to zabavljalo.
Da ne blebetam dalje pođite sa mnom u šetnju u moj rodni grad :)

Meni 2 najdraže fotografije Svetog Duje

Vi koji ste iz Splita ili koji ste bili u Splitu da li ste ikada obratili pozornost na ovakve detalje? :)

Što kažete na mog manekena?

Gušti su gušti :)

Butterflies

2010-02-22T15:32:00.011+01:00

Jel i vama dosta ove kiše? Meni je stvarno dosta! Pada li pada da to nije normalno. Što ne pada u lito kad treba mlade masline zalijevat?! Kakve sam ja sreće sigurno neće past kad treba.
A jučer vrijeme bilo taaaakoooo prekrasno! Čak sam dobila volju da dovršim ono što sam započela - bookmarkiće. Opet sam iskoristila kartončiće koje sam sačuvala. Prije 2 tjedna sam ih obojala bijelom akrilnom bojom i nalijepila sam salvetice i... Ništa! Bilo u fazi mirovanja sve do jučer. Prije nisam imala ni volje ni inspiracije da dovršim što sam započela. Jučer sam konačno završila bookmarkiće i prezadovoljna sam. Lijepo vrijeme je pozitivno utjecalo na mene :)

Dakle, 2 bookmarkića - zajednička slika :)

Prvi bookmark - 11 cm x 13,2 cm. Bilo mi je žao rezat kartončić pa sam ostavila ovako kako je. Nalijepila leptirića (bilo je leptirića i u drugim bojama, ali meni se svidio žuti), cvjetiće i kružiće. Malo se poigrala sa bojama - plavom i žutom. Na kraju sam dobila neku zelenkastu boju, slučajno, i zadovoljna sam. Na slici se baš i ne vidi.

Drugi bookmark - 5 cm x 16,8 cm. Kartončić je malo deblji, ali tko kaže da sve mora biti tanko :) Opet leptirići. Malo žute, malo crvene, malo boje breskve, brljaj, maži, tupkaj i evo rezultata :)

Happy birthday!

2010-02-11T22:39:00.013+01:00

Ja kao ja znam u zadnji tren kupovati ili raditi poklone. Prošli mjesec sam sebi svečano obećala da to neće biti tako sa ovim poklonom. Lijepo sam sve isplanirala što ću napraviti. Čak sam i kutijicu navrijeme nabavila. Trebalo je napraviti poklon za nećaka od mog dragog. Rođendan mu je idući vikend. Ali ali... U utorak stigla poruka da će slavlje biti ranije (u srijedu) jer od dječaka otac ide ovaj vikend na brod. Bilo bi im drago da dođem. Panika! Treba brzo sve srediti. Htjela sam kutijicu srediti u stilu Formule 1 i kupiti male sportske autiće i staviti u tu kutijicu. Međutim kako dragi nije mogao ići sa mnom u kupovinu ni na rođendan, izrazio je želju da malome kupim avione. I što sam mogla? Kupila sam te avione. Od autića sam odustala jer mi je bilo glupo poklonit i avione i autiće. Ugledala sam pakovanje plastelina. Nisam previše razmišljala. Odmah sam zgrabila te plasteline. Došla predvečer doma i počela raditi.
Kutijica je od kartona. Veći, donji dio kutijice sam izvanka obojala bijelom akrilnom bojom, 3 puta. Cijeli poklopac je također obojan bijelom akrilnom bojom. U donji dio kutije sam nalijepila smeđi filc pomoću drva za ljepilo, pattex. Na poklopac sam nalijepila salveticu koja se za jedno divno čudo nije zgužvala :) Naravno, ja ponosna! :)) Na red je došla žuta boja.

Dok se boja sušila, u wordu sam pisala ime od nećaka. Isprobala sam različite stilove , veličinu slova i na papir sam isprintala nekoliko verzija. Konačno se odlučila za jednu i počela sam pomoću skalpela rezati šablonu. Naravno otkinula sam komadić slova "A" što nije trebalo, ali ok. Ne izgleda loše :) Tupkanje je moglo početi.

Sjetila sam se točkica. Mogla bih i to staviti. Kako nemam baš mirnu ruku, uzela sam šestar i na papir sam napravila nekoliko krugova. Sve izrezala sa nožicama i tupkanje je opet moglo početi. Ako malo bolje pogledate fotografije vidjet ćete da točkice i nisu kako treba. Naime papir se više i raspao od toliko boja pa bi se tu i tamo malo razmazalo po kutiji. A što mogu. Snalazila sam se s onim što sam imala doma. Zatim su na red došli cvjetići. Tanki kist u ruke i lagano ručno crtaj cvjetiće po kutijicu. Na kutijici možete vidjeti i listove. Ne znam kako mi je uopće palo na pamet to napraviti.

I za kraj, pogledajte sadržaj kutijice :) 10 plastelina u različitim bojama.

Rođendanski poklon

2010-02-02T17:04:00.008+01:00

U nedjelju je jedna meni jako draga osoba slavila rođendan. Odrasli smo skupa, smijali se, plakali, raspravljali, radili dišpete jedan drugome... Pogađate o kome se radi? O mom bratu :)
Moram priznat da nisam znala što mu pokloniti. Već sam mu poklanjala parfeme, šalove, rukavice, čokolade, itd itd. Bilo mi je glupo opet isto kupovat. Kod kuće sam našla jednu kutijicu, ali problem je bio što je već bila obojana, nešto je bilo na njoj. Ručno brusit? Nema šanse! Nije bilo vremena za to. Ja ko ja u zadnji tren smišljam poklone. Sreća je bila što sam u petak išla kod bake na otok. Imamo radnju a u radnji sve što treba za neke radove po kući i sl. Meni je bila potrebna ručna brusilica koju sam stvarno zavolila. Nemojte mislit da sam je tek sad zavolila. I prije sam se služila ručnom brusilicom. Dok sam došla kod bake, obukla sam se u svoju radnu odjeću i pravac u radnju na posao. Sutradan došla doma i nekoliko puta sam obojala kutijicu bijelom akrilnom bojom. U unutrašnjost sam nalijepila smeđi filc (nažalost to nisam fotografirala). Što dalje? Tu sam zapela. Imam salveta ali nikako se nisam mogla odlučit za neku. Zato sam pozvala brata u pomoć. Naravno on nije znao da je kutijica namijenjena za njega. Dala sam mu sve salvete koje sam imala i pitala ga koju bi on stavio. Znala sam kakav je. Ono što izabere znači da mu se jako sviđa. I odabrao je jednu i još je rekao da rubove na poklopcu obojam u crnu da više ništa ne diram. Nemojte se čudit kad vidite salveticu. Naime, moj brat voli različite stvari.
Rubove sam obojala u crno i oko salvetice sam dodala malo boje (iako moj brat nije rekao da to napravim).

Što se tiče malih detalja ideja je bila moja. Ne znam kako mi je uopće palo na pamet da to napravim. Uzela sam žutu boju, boju breskve i tanki kist. Da mi je ruka bila baš mirna, to nije, ali trudila sam se. Bilo je pitanje hoće li se mome bratu svidit ti detalji.

Kad sam mu dala kutijicu bio je iznenađen jer nije očekivao da to radim za njega. Kutijica mu se svidila, a ja zadovoljna :)

Bookmarkeri

2010-02-02T16:28:00.006+01:00

Jako volim čitat knjige i to sam naslijedila od mame. Jedina razlika mame i mene je to što ona voli čitat pjesmice a ja ih ne mogu smislit. Moram priznat da ponekad znam "visit" u knjižarama i gledat koje sve knjige imaju. Naravno, pilam sve oko sebe koje knjige sam vidila, što bi volila imat i to dobijem za poklon :D Jesam lija :)) Al da ne bude da sam baš tako okrutna, znam i sama kupit knjige.
Ono što ne volim vidit ni radit to je kad se malo presavije stranica prije neg se knjiga zatvori. Uvijek bi tražila neki komad papira, kartona, bilo što da označim gdje sam stala sa čitanjem. Sada više neću. Odlučila sam sebi napravit bookmarkere. Znate one male kartončiće od čokolade ili od pakovanja hulahopki itd.? Od toga sam napravila bookmarkere. Izrezala sam koliko sam htjela i sve obojala bijelom akrilnom bojom. Kad se boja dobro osušila nalijepila sam salvetice. Dalje sam radila sa tankim kistom i prstima :) Dakle, malo boje po kartončiću i dalje bi razmazala prstima. Na kraju sam sve lakirala. Da dalje ne filozofiram same pogledajte slike :)

Još jedna nagrada :)

2010-01-19T00:37:00.003+01:00

Izgleda da mi je ova godina dobro počela. Već treća nagrada :) Hvala Iris i Kaća! :)
Ovu nagradu bih trebala proslijedit dalje, tj. moram odabrat 10 blogova. Međutim to ovaj put neću napravit jer nije lako odabrat kome poslati nagradu. Ima toliko prekrasnih blogova i mislim da svi oni zaslužuju nagradu.
Pozdrav svima! :)

Happy 101 award

2010-01-17T01:51:00.003+01:00

Danas me iznenadila i razveselila nagrada koju sam dobila od Tee (http://hobbychic.blogspot.com/) i Željke (http://nasmijanonebo.blogspot.com/). Hvala vam puno :)

Pravila dodjeljivanja nagrade:For this award you have to list 10 things that make you happy and tag another 10 people!! Što me čini sretnom:

moj dragi koji uvijek nađe načina da me nasmije

moji roditelji na koje se uvijek mogu oslonit

moj brat koji mi po 100 puta u jednom danu zna reć "sestro volim te"

odlazak na otok koji jako jako volim

moj mali ribarski brod ( da da, dobro ste pročitali )

duuuuuuuuge šetnje uz more

ronjenje i plivanje

volim pročitat dobru knjigu

moj hobi ( decoupage, modeliranje.. jednostavno me opušta)
glazba

Nagradu dodjelujem:

Ivana (http://diomene.blogspot.com/)
Drenka (http://drenkascrochet.blogspot.com/)
Izzy (http://izzycreations.blogspot.com/)
Phoenix (http://phoenix-magdesign.blogspot.com/)
Kaća (http://mojsvijetsalvetaicvijeca.blogspot.com/)
Iris (http://salveticeicvijece.blogspot.com/)
Sandra (http://pinksandra.blogspot.com/)
Oggy (http://oggy-design.blogspot.com/)
Nela (http://nela-cutnelacut.blogspot.com/)
Nataša (http://kotezagrabi.blogspot.com/)

Orhideja i leptirić

2010-01-07T13:05:00.003+01:00

Kada sam pravila 2 sata od das mase iskoristila sam satne mehanizme od jeftinih satova. Dakle, lijepo kupite neki jeftini sat npr. u kineza, rastavite ga kako znate dok ne dođete do satnog mehanizma. Ili imate drugu opciju, a to je da kupite satni mehanizam u hobby dućan.
Onu plastiku sa sata koju sam "sredila" bacila sam u smeće, a staklo sam ostavila. Nikad se ne zna za što vam može poslužiti. Pogledajte što sam ja od toga napravila. Mogla bih još nalijepit kukice pa da stavim stakla na zid kao slike.

Žabica i lopoč

2010-01-06T16:16:00.003+01:00

Kada sam kupila mali stakleni okvir nisam odmah znala što da napravim od toga, da li staviti neku fotografiju ili... Znalo bi mi se puno puta dogoditi da nešto kupim ili da ne bacim neki komad drva (ili što već) i da ne znam što da napravim od toga. Ukratko nisam imala nikakvu inspiraciju, nikakvu volju.
Kada me napokon uhvatila volja da nešto napravim, za oko mi je "zapela" salvetica sa žabicama i lopočima. U početku nisam znala koje boje koristiti. Ali kad je krenulo... Počela sam malo pomalo tupkati sa spužvicama: malo vodeno zelena (water green), azurna (azure) , bijela i roza boja i na kraju je ispalo ovako kako vidite :)